Indira Rovčanin vraća ljudima ljubav prema umjetnosti: "Ne morate imati talenat da biste uživali u slikanju"

Rovčanin je magistrirala edukaciju likovnih umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, među najboljim studentima i s priznanjima. Trenutno u gimnaziji predaje likovnu umjetnost, historiju umjetnosti i grafički dizajn, a spoj pedagoškog i umjetničkog, kaže, definiše njen put.

"Kroz nastavnički rad osvijestila sam koliko je važno približiti ljudima umjetnost i pokazati da ona nije rezervisana samo za velike galerije. Tako je nastala ideja o ateljeu, mjestu gdje ljudi dolaze da nešto nauče, ali i da se druže, opuste i pobjegnu od svakodnevnice. Mjesto na kojem nije presudno prethodno iskustvo, nego gdje stvaraš bez straha, a usput nešto i naučiš", kazala je.

Priroda kao inspiracija

U svom radu Rovčanin se najčešće vraća prirodi, zelenilu, drveću, pejzažima i pticama. Ne zanima je samo realističan prikaz, nego i stilizacija prirodnih oblika, igra linijom, bojom, ritmom i kompozicijom, zbog čega joj je blisko dekorativno slikarstvo. Voli eksperimentisati s teksturom i efektima različitih tehnika, sama i zajedno s polaznicima.

"Moj odnos prema prirodi nije isključivo estetski. Često je uzimamo zdravo za gotovo, iako smo svakodnevno svjedoci njenog narušavanja. Ne smatram da umjetnost uvijek mora imati direktnu poruku ili ponuditi rješenje. Ponekad je dovoljno da nas podsjeti na nešto što smo prestali primjećivati i navede nas da zastanemo", objasnila je.

Kao nastavnica, ali i vlasnica ateljea Atelier IndieRo u kojem svakodnevno drži edukacije, ona priznaje da nije jednostavno sve uskladiti. Rovčanin pojašnjava da nastava traži stalno osmišljavanje novih tema kako bi učenici bili zainteresovani, atelje je projekat koji je gradila od početka, a tu je i porodica, bez čije podrške, kaže, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

"Dobra organizacija i plan, ali i improvizacija i kreativnost, najbolji su spoj kada imate više obaveza. Najviše uživam kad vidim da se neko oslobodio početne nesigurnosti i počeo vjerovati u svoje sposobnosti", kazala je.

Atelje joj je, kako ističe, vratio i vrijeme za lični izraz, koji je ranije zbog drugih obaveza često ostajao u drugom planu. Prednost nastavničkog posla vidi u prilici da prati razvoj mladih i utiče na to kako posmatraju svijet. Likovna umjetnost, ističe, razvija vizuelnu pismenost, kreativno razmišljanje, opažanje i strpljenje, a kod djece i dobru motoriku i koordinaciju.

"Potencijal likovnog obrazovanja u školama ponekad se ne prepoznaje dovoljno, iako nas vizuelni sadržaji okružuju svakodnevno. Djeci treba pomoći da te sadržaje ne samo konzumiraju, nego i razumiju, kritički analiziraju i samostalno stvaraju", poručila je.

Dodaje kako bi voljela da u planu i programu ima više vremena za praktični rad, eksperimentisanje s materijalima i povezivanje umjetnosti sa svakodnevnim životom. Nastavnički posao, kaže, ne sputava njenu umjetničku slobodu, nego je podsjeća koliko je važno ostaviti prostor za individualnost.

"Ne želim da svi radovi učenika izgledaju isto. Cilj nije samo da učenik napravi lijep rad, nego da nauči posmatrati, razmišljati, istraživati i izraziti vlastitu ideju", dodala je.

"Radionice nisu test sposobnosti"

Najveći benefit radionica vidi u tome što ljudima daju priliku da se odmaknu od ubrzanog ritma i stalne izloženosti informacijama. Dok slikaju, pažnja je na boji, potezu i kompoziciji, što opušta i vraća osjećaj prisutnosti u trenutku. Osim toga, dodaje da umjetnost omogućava i da izrazimo osjećaje za koje nemamo prave riječi.

Najčešći strah polaznika radionica u njenom ateljeu je uvjerenje da nemaju talenta ili da će njihov rad izgledati lošije od tuđeg. Zato im na početku objasni da radionica nije test i da niko ne mora imati iskustvo. Vodi ih kroz tehniku, ali im ostavlja prostor da rad promijene i dopune, i kad slikaju prema referenci.

"Početna nesigurnost često se zamijeni ponosom i iznenađenjem vlastitim rezultatom. Tada ne nastaje samo slika, nego se mijenja i način na koji osoba gleda na svoje mogućnosti. Zato ne želim pritisak da rad mora biti savršen. Važnije je da osoba uživa u procesu i ode kući s osjećajem da je uradila nešto za sebe", rekla je.

Djeca, prema njenim riječima, stvaranju pristupaju spontano i lakše eksperimentišu, dok odrasli često dolaze s formiranim uvjerenjima da nemaju talenta, mirnu ruku ili da nikad nisu znali crtati. Njima je najvažnije prvo dopustiti sebi da budu početnici.

Kod obje grupe slikanje razvija pažnju, strpljenje i koncentraciju, a osjećaj postignuća jača samopouzdanje. Ipak, svakom polazniku pristupa individualno i pušta ga da napreduje vlastitim tempom. Onima koji misle da je kasno za početak poručuje da ne čekaju da se osjete spremnima, jer je slikanje vještina koja se razvija vježbom.

"Ne morate postati profesionalni slikar da biste uživali u slikanju, kao što ne morate biti profesionalni muzičar da biste uživali u muzici. Nekad je najvažniji korak upravo taj prvi dolazak. Trenutno u ateljeu imamo polaznike od tačno sedam do 77 godina", rekla je.

Prva samostalna izložba

U narednom periodu planira razvijati programe za djecu i odrasle i tematske radionice s različitim tehnikama i materijalima. Posebno je raduje Art Party koncept, namijenjen onima koji ne bi došli na klasični kurs slikanja, ali žele provesti nekoliko sati kreativno u dobrom društvu.

"Voljela bih da atelje postane prepoznatljivo mjesto susreta umjetnosti, učenja i druženja u Sarajevu. Ne želim da se njegov uspjeh mjeri samo brojem polaznika, nego i time koliko je ljudi kroz njega otkrilo ili ponovo probudilo svoju kreativnost", rekla je.

Rovčanin do sada nije imala samostalnu izložbu jer je taj segment zapostavljala zbog profesionalnih i porodičnih obaveza.

"Voljela bih da se to promijeni i da svoje radove uskoro predstavim široj publici", kazala je Indira Rovčanin na kraju razgovora za Klix.ba.