Hrnjak se Azri pridružio 1979. godine, u vrijeme kada je nastajala klasična postava benda. Sa Štulićem i Leinerom snimio je albume "Azra" (1980), "Sunčana strana ulice" (1981) i "Filigranski pločnici" (1982), koji se i danas ubrajaju među najvažnija izdanja jugoslavenskog novog vala.
Na albumu "Kad fazani lete" iz 1983. godine nije svirao na svim pjesmama jer je grupu napustio prije kraja snimanja.
Iz Azre otišao u vojsku
Azru je napustio 1982. godine, nakon odlaska na služenje vojnog roka. Njegov i Leinerov odlazak označili su kraj izvorne postave benda.
Nakon toga se udaljio od muzičke scene. Godinama je živio i putovao po Evropi, a duže vrijeme proveo je u Mađarskoj, gdje je upoznao suprugu Uršulu, s kojom ima petero djece. Tamo se posvetio porodici i izradi namještaja po mjeri.
Bas-gitaru godinama nije svirao, a na scenu se vratio nakon dvadesetak godina, kada je s Leinerom pokrenuo sastav Leiner & Hrnjak. Godine 2015. objavio je autobiografiju "Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu", u kojoj je pisao o odrastanju, danima u Azri, odnosu sa Štulićem i životu nakon odlaska iz benda.