Danijela Štajnfeld o dokumentarcu "Hold Me Right": Žrtvama silovanja važno je pružiti podršku

Kao i svaka žrtva, osjećala se krivom za ono što joj se dogodilo: "Da se mogu vratiti u dan kada sam napadnuta i obratiti se Danijeli, rekla bih joj da ne brine, da će sve biti uredu. Ozdravit će od onoga što joj se dogodilo i pomoći mnogima na njihovom putu ka oporavku. Pronaći će način da ponovo bude sretna".

Da bi u javnost iznijela svoju priču, žrtva najprije mora prikupiti hrabrost da napravi prvi korak i progovori, a zatim mora skupiti snagu za sve ono što dolazi poslije toga. Štajnfeld se prisjeća naslova koji su se pojavili u regionalnim medijima kada je najavila "Hold Me Right" i objelodanila temu filma.



"U većini tekstova je manjkalo empatije i razumijevanja. Ljudi ne razumiju koliko je teško istupiti i ispričati takvo iskustvo u javnosti. Reakcije s kojima se žrtva susreće znaju biti veoma loše: 'Sigurno si to nekako zaslužio/la', 'Ne vjerujem ti', 'Tražiš pažnju...'. Niko ne može zaslužiti silovanje. Ako ste nekome rekli ne, to znači ne. Zato je važno ne kriviti žrtve za ono što im se dogodilo, oni to nisu uspjeli spriječiti, ali isto tako - nisu to tražili ni htjeli", govori.

Oporavak počinje onda kada počnete pričati o onome što vam se dogodilo. Što više govorite o tome, bolje ćete se osjećati, ističe rediteljica. Ljudi nerijetko ne znaju kako se nositi s onim što im se dogodilo, te se prepuštaju zloupotrebi droga ili alkohola, a mnogi pribjegavaju samoubistvu.

"Čim se ne priča o tome, to automatski znači da se takve stvari ne dešavaju. Počinitelji će uvijek reći da nisu učinili ništa loše, što samo potvrđuje ovaj narativ. Dakle, ako ne pričamo o tome, nerijetko će izgledati kao da okrećemo glavu od tako velikog problema. Zbog toga je važno o ovome govoriti kroz dokumentarce, čak i ako će žrtve svoju priču govoriti drhtavim glasom i sa suzama u očima. Važno je da otvoreno počnemo govoriti o ovim stvarima", naglašava.

Postoji veliki broj ljudi koji se suočava s nekim oblikom seksualnog nasilja, ali o tome ne govori. Te ljude je važno ohrabriti, objasniti im da ne moraju prolaziti kroz takve stvari i pokazati im da postoji izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Dokumentarac, između ostalog, transparentno predstavlja sve ono što svijet treba znati o žrtvama silovanja. Počevši od činjenice da bilo ko može biti silovan, radilo se o djetetu, muškarcu, ženi, tinejdžeru - sve do toga da silovanje ne ranjava samo žrtvu, već i sve one koji su sa njom u kontaktu.

"Najviše me dotakla činjenica da sam nakon premijere razgovarala sa nekoliko ljudi koji imaju isto iskustvo kao i ja. Bilo mi je drago da im je film pružio potporu, utjehu, da su shvatili da nisu sami. Zbog toga je važno govoriti o onome što nam se dogodilo, najprije kako bismo utješili jedni druge, a onda i zato što na taj način možemo spriječiti da počinitelj nekom drugom uradi istu stvar", kaže.

Naposljetku govori kako je veoma sretna zbog činjenice da je njen film premijerno prikazan na Balkanu, jer se upravo na ovim prostorima odigrala priča koja je promijenila njen život. Osim toga, zahvalna je SFF-u jer joj je pružen prostor da govori o ovako važnoj temi i na taj način pruži podršku svim žrtvama.