SF film za djecu
184

Autorice filma "Moj dida je pao s Marsa": U regionu nema kvalitetnih sadržaja za djecu

Piše: E. Lj.
Darija Kulenović Gudan i Marina Andree Škop (Foto: Romano Kuduzović)
Darija Kulenović Gudan i Marina Andree Škop (Foto: Romano Kuduzović)
"Moj dida je pao s Marsa", prvi naučnofantastični film za djecu snimljen u poslijeratnoj regionalnoj kinematografiji, je neobičnom pričom o avanturi djevojčice Une i robota Dode oduševio mladu, ali i stariju publiku.

Film je nastao u koprodukciji čak sedam zemalja (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Norveška, Češka, Slovačka, Slovenija i Luksemburg), a inicijativa za stvaranje ovog filma potekla je iz Hrvatske gdje Marina Andree Škop i Darija Kulenović Gudan, Sarajke s adresom u Zagrebu, imaju producentsku kuću Studio dim. Film je prošle sedmice premijerno prikazan u Zagrebu i Sarajevu, a u razgovoru za Klix.ba Marina i Darija kažu da su prvim reakcijama i više nego zadovoljne.

"Sletjeli smo konačno pred domaću publiku i reakcije su sjajne. U Sarajevu smo nakon projekcije imale razgovor s publikom koji nas je oduševio. Mladi su postavljali tako pametna pitanja i otvorili teme za jedno kritičko promišljanje o filmu. Iskreno mi je drago da je film toliko inspirativan za mlade", rekle su naše sagovornice.

Ideja o snimanju SF filma

Producentska kuća Studio dim već godinama se bavi produkcijom sadržaja za djecu i mlade, a Marina i Darija ističu da su osjetile da se u regionu ne proizvodi dovoljno kvalitetnih sadržaja za djecu.

"Roditeljima je puno lakše djeci dati tablet u ruke i pustiti ih da sami istražuju sadržaje na YouTubeu. Djeca ostaju prepuštena sama sebi i nekontrolirano 'gutaju' zabavu razvijajući potpuno pogrešne gledalačke navike. Naš cilj je stvarati audiovizuelna djela kroz koja će djeca učiti na zabavan način. Tako smo i film 'Moj dida je pao s Marsa' odlučile napraviti da bismo s djecom iskomunicirale jednu duboku humanističku poruku, da moramo jedni drugima biti prijatelji, iako smo jedni potpuno drukčiji od drugih", rekla je Marina.

Dodala je kako su ona i Darija oduvijek htjele napraviti SF za djecu, jer vjeruju da se kroz taj žanr mogu na zanimljiv način ispričati priče koje se tiču nas samih.

"Ja sam veliki romantičar i totalni fan SF-a. Meni je ova odluka bila sasvim prirodna, jer vjerujem da taj žanr širi granice a nekako mislim da nam to danas treba. Djeca su otvorena prema tom žanru, dapače blizak im je pa zašto onda ne govoriti jezikom koji oni vole i razumiju? Filmove radimo za publiku, ne za sebe. A naša publika kaže da smo odabrale dobar žanr", rekla je Darija.

Film je nastajao dosta dugo, a naše sagovornice kažu da su trenutak snimanja dočekale s velikom radošću.

"Samo snimanje je u cijelom procesu dio koji bih uporedila s izradom kreme za tortu. Neophodan je i dolazi u trenutku kad ste sve pripremili do neke faze pa sad ide izrada dobre kreme i slaganje cjeline. Slaganje cjeline kad pravite tortu u filmskom svijetu se zove postprodukcija. Taj dio je za mene bio više napet nego samo snimanje. Sedam godina je trajao proces razvoja, finansiranja i realizacije filma. Filmovi za djecu su zahtjevni, jer naša mlada publika odrasta uz jaku produkciju i ima velika očekivanja", rekle su.

Od Sarajeva do Zagreba

Na kraju razgovora ispričale su nam da njihovo druženje traje od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dogodilo se da su zajedno otišle iz Sarajeva i ostale bliske. U Zagrebu su završile filmsku akademiju i 2001. godine osnovale Studio dim koji je kratica njihovih imena, a po kojem ih ljudi prepoznaju već skoro 19 godina. To i ne čudi, naročito s obzirom na činjenicu da je iz ove produkcijske kuće izašao značajan broj igranih filmova, serija, dječijih emisija, dokumentaraca i kraćih formi.

"Ovaj poziv nam stalno otvara nove izazove i nema prostora za dosadu. Stalno sarađujemo s nekim filmskim kućama u regiji. S Bela filmom iz Slovenije upravo završavamo novi dugometražni igrani film Martina Turka, dok u Srbiji radimo sa Srđanom Dragojevićem i najesen snimamo njegov novi fim. Ono što nas posebno veseli je saradnja s norveškim Filmbinom koji su nam partneri na flmu 'Moj dida je pao s Marsa'. To su naše srodne duše u Norveškoj. I oni rade filmove za djecu i razmjena iskustva, ali i saradnja u razvoju novih projekata je dragocjena", rekla je Darija.

Foto: Romano Kuduzović
Foto: Romano Kuduzović

Iako veći dio života žive u Zagrebu, Marina Andree Škop i Darija Kulenović Gudan, koje su tokom opsade izbjegle u Hrvatsku, s rodnim Sarajevom imaju neraskidivu vezu.

"To je nešto što uvijek ostaje dio našeg koda, dio našeg identiteta. U njemu žive naši bliski prijatelji, kolege, a ja imam i familiju ovdje. Sarajevo je oduvijek bilo žarište kulture na ovom području. Veliki broj kreativaca ovdje stvara vrijednosti koje daleko nadilaze regionalne granice. Zato nam je bilo izuzetno bitno na našem filmu uključiti kreativce iz Sarajeva s kojima smo već prije uspješno sarađivali", rekla je Marina.

Darija dodaje da će uvijek biti Sarajka, bez obzira na to što joj govor više nije kao prije.

"Osobnost je izašla iz mog porijekla i vjerovatno dosta utjecala na to da se bavim ovim poslom. Puno žara i energije treba uložiti u posao producenta i tu pomaže to što sam Sarajka, iako ponekad i ne pomaže, jer se o svemu brinem, kažu, ponekad i previše", rekla je Darija.