Perspektivna glumica
110

Amila Terzimehić: Imam tremu i jedva čekam SFF, žao mi je što se u BiH godišnje snimi malo filmova

Piše: El. B.
Amila Terzimehić (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Amila Terzimehić (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Dvadesetosmogodišnja Amila Terzimehić jedna je od najangažiranijih glumica nove generacije koja se publici predstavila i van granica BiH. Za Klix.ba je govorila o ulogama u pozorištu i na filmu, ali i ulozi domaćina ceremonije otvaranja 23. SFF-a.

"Ogromna mi je čast i baš sam sretna da mogu otvoriti 23. Sarajevo Film Festival koji veoma cijenim. Kada pomislim na petak moram priznati da ima treme i da me je malo strah, ali jedva čekam. Zapravo je više riječ o uzbuđenju i sreći zbog početka festivala", rekla je Amila.

Sreću zbog uloge koja joj pripala nije krila, a ističe da je otvaranje SFF-a san svakog glumca.

"Glumci koji su ranije vodili SFF su ljudi koje izuzetno cijenim i od kojih sam učila. Kada sam saznala, nisam mogla vjerovati. Jednom riječju bajka", rekla je.

Prisjetila se i 2011. godine kada je učestvovala u programu Talent Campus naglašavajući kako je to najljepša godina SFF-a, jer je imala priliku osjetiti festival u potpunosti. Priča nam kako je ove godine zaokružila filmove koje želi pregledati i boji se da neće stići na sve jer je mnogo projekcija koje počinju u isto vrijeme. Ipak, najviše se raduje bh. filmovima "Muškarci ne plaču" Alena Drljevića i "Žaba" Elmira Jukića.

"U okviru 18 programa svako može pronaći nešto što ga zanima. Dolazak Olivera Stonea i Johna Cleesea je ogromna stvar, ali to je već općepoznato jer SFF svake godine dovodi zvijezde koje su nevjerovatno inspirativne", rekla je.

Amila je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je bila izabrana za studenticu generacije, diplomirala 2011. godine u klasi prof. Ermina Brave i doc. Džane Pinjo. Ostvarila je zapažene uloge u brojnim predstavama i filmovima domaće i strane produkcije.

"Ne smatram sebe posebno talentovanom glumicom. Više mislim da sam svojim radom i trudom sebe dovela do tih prilika i da sam ih, nadam se, iskoristila. Volim audicije i kastinge i svemu tome se pokušavam posvetiti u potpunosti. Uvijek se trudim izvući najbolje iz sebe", rekla je Amila.

Njena karijera ide uzlaznom putanjom, a pažnja javnosti najviše je bila usmjerena na nju nakon što je ostvarila ulogu u filmu Rogera Donaldsona i stala rame uz rame s poznatim imenima velikog platna, među kojima je i Pierce Brosnan.

"Predivan je osjećaj naći se ispred kamere s glumcem kao što je Pierce Brosnan i sarađivati s njim, ali isto to osjećam za bilo koga drugog. Na setu cijenim svakog isto i pokušavam učiti od svakoga, na ovaj ili onaj način. Također je zanimljivo da sam do sada snimala puno više internacionalnih filmova nego domaćih, što smatram uspjehom, ali u isto vrijeme mi je žao i tužna sam jer se tako malo filmova u BiH snimi godišnje", rekla je.

Osim toga, Amila radi i na Akademiji scenskih umjetnosti kao saradnica iz prakse na predmetu ples. Vrijeme joj, kaže, najbrže prođe u radu sa studentima koji je inspirirajući.

"Uvijek mi nedostaje još koji sat i dan da još nešto uradimo. Volim to vrijeme provedeno s njima jer zajedno stvaramo, istražujemo, mislimo i na sve to igramo se i plešemo. Izazov mi je i želim da im se što više približim i da steknemo povjerenje jedni u druge. Ponekad pomislim da puno više ja učim od njih", rekla je.

Rado bi se, priznaje, vratila u vrijeme kada je bila studentica i ističe da je Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu jedna od najkvalitetnijih u regiji, što dokazuje rad i uspjeh bh. glumaca i reditelja.

"Cijenim profesore koji predaju na Akademiji scenskih umjetnosti jer znam da to čine čitavim svojim bićem. Bezuslovna ljubav i želja da što bolje prenesu svoje znanje mladim glumcima koji će biti odlični, ali za koje je nažalost upitno hoće li uopće imati posla", rekla je.

Prije upisa na Akademiju scenskih umjetnosti, Amila se profesionalno bavila ritmičkom gimnastikom i baletom, a trenirala je jazz balet, hip-hop i latino plesove. Trinaest godina bila je državna prvakinja u svakoj konkurenciji, a 2004. godine postala je olimpijska kandidatkinja za Atinu. Ples je, ističe, oduvijek bio njena prva ljubav.

"Glumu sam sasvim slučajno otkrila i poželjela. Akademiju sam odlučila upisati nakon što sam odigrala prvu predstavu u Poetskom teatru mladih Juventa koji vodi glumica Jasna Diklić", rekla je dodajući kako je gluma za nju sloboda te kako ima puno planova, želja i zacrtanih ciljeva.