magazin
438

Fatima Hidanović-Pašanović, jedna od rijetkih kamermanki u BiH: Svoj posao nikada ne bih mijenjala

Piše: A. K.
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Fatima Hidanović-Pašanović iz Tuzle jedna je od rijetkih kamermanki u Bosni i Hercegovini. Ovim poslom se bavi već 24 godine, a u medijske vode uplovila je sasvim slučajno.

Posao je uvijek obavljala s ljubavlju, ali i poštovanjem prema onome što u datom trenutku snima. U razgovoru za Klix.ba kaže da je riječ o jako stresnom zanimanju, koje može obavljati samo osoba koja istinski voli ovu profesiju.

Fatimina karijera počela je sasvim slučajno, 31. decembra 1992. godine, kada je na tadašnjoj lokanoj TV stanici FS3 dobila radni angažman.

"Na FS3 je bio objavljen oglas za prijem kamermana, a s obzirom da nije bilo naglašeno da li je riječ o muškarcima ili ženama odlučila sam se prijaviti. U tom ratnom periodu jedini uslov je bio da sve osobe koje konkurišu moraju imati svoju kameru. Uslov sam ispunila, pojavila se na televiziji i dobila zadatak da uradim tri teme, odnosno donesem videozapise po ličnom nahođenju. Nakon što sam prošla sve zadatke, javili su mi da sam dobila posao i tako je počela moja karijera", prisjeća se u razgovoru za Klix.ba.

Tokom dugogodišnje karijere, rame uz rame s muškim kolegama, Fatima je posjetila brojne lokacije, ali i događaje koji će u njenom sjećanju ostati urezani do kraja života.

Rad pod granatama

U njenoj karijeri poseban pečat ostavila su ratna dešavanja u periodu od 1992. do 1995. godine. U to vrijeme, priča nam Fatima, posao je bilo izuzetno teško obavljati.

Pješačenje od kuće do redakcije, pod granatama, prisjeća se ona, svakodnevno je trajalo dva sata, ali ova hrabra žena nije posustajala. Strah od kiše granata nije je mogao savladati, a svoj posao trudila se maksimalno profesionalno obavljati.

"Jednog dana dok sam dolazila na posao sa Majevice je granatirana Tuzla. Jedna od granata je u Novom naselju u Tuzli prošla pored mene, pala sam na sredini ulice, a da je bilo automobila u to vrijeme, ne znam šta bi se desilo sa mnom", nastavlja Fatima.

U ratnom periodu u redakcijama nije bilo biranja terena, a Fatima nam priča da je obilazila sva terenski opasna područja koja se nalaze u tuzlanskoj regiji.

"Bila sam na svim mogućim ratištima, a posebno kada su se razmjene vršile. Nisam gledala na to da sam ja žena. Moje je bilo da sa sobom ponesem tadašnju kameru i stativ koji su imali ukupnu težinu od 20 kg. Naravno, bilo je pitanja: 'Otkud ti ovdje?' i slično, međutim sama sam prihvatila ovo zanimanje i željela sam odgovoriti svim izazovima koji su mi se nametali", ističe.

Želja za pravljenjem što boljeg snimka Fatimu je vodila kroz cijeli ovaj period, međutim u opasnost koju sa sobom nosi ovaj posao, posebno u ratom zahvaćenim poručjima, uvjerila se prilikom posjete miniranom terenu.

"S obzirom da je na tom području bilo mnogo ljudi, u želji da napravim što bolji kadar odlučila sam se popeti na jedno uzvišenje, ne znajući da je upravo to područje minirano. Na upozorenje deminera i pripadnika vojne policije, doslovno sam se morala 'ukopati' na mjestu na kojem sam stajala. Na svu sreću, uspjela sam se izvući iz tog minskog polja. Kad sam se vratila kući počela sam razmišljati o situaciji u kojoj sam se našla", prisjeća se ova kamermanka.

Pohvale od ekipe CNN-a

Fatimin rad 1994. godine naišao je i na pohvale ekipe CNN-a koja je u tom periodu boravila u Tuzli.

"Ekipa sastavljena od producenata, kamermana, montažera, tonaca i novinara za nas je pripremila jednu obuku. Jedne prilike sa mnom su krenuli na teren te nakon što su vidjeli da sam u montažu donijela materijal koji nije bilo potrebno dorađivati, jednostavno su ostali bez teksta. Jedan od članova ekipe mi je rekao: 'Fatima, ti imaš baš jako oko za kameru', što je za mene predstavljalo dodatni elan za dalji rad", nastavlja priču.

Njena odlučnost da krene u bilo koje vrijeme i na bilo koje mjesto povela je i do njenog supruga kojeg je upoznala upravo na jednom od ratišta u okolini Tuzle.

Nakon televizije FS3, životni put je odveo na Tuzlansku televiziju (TVT), a potom i Javno preduzeće RTV 7 Tuzla gdje trenutno radi. Osvrnuvši se na uslove rada, kaže da se današnji i ratni ne mogu porediti ni u jednom segmentu.

"Vremena su donijela napredak. Danas je mnogo brže i jednostavnije raditi, a u svemu tome nam pored iskustva koje svaki kamerman iz godine u godinu stiče, pomaže i nova tehnologija koja je na raspolaganju", navodi ona.

Ni 24 godine koliko ima radnog staža ne usporavaju je da i dalje bude prepoznatljiva na terenu.

Rudarska okna, klizišta, poplavljena područja, odlasci u kasne večernje sate na teren ni danas joj nisu strani. Svim izazovima trudi se maksimalno odgovoriti. Ova supruga i majka dvoje djece naglašava da se bez problema prilagodila specifičnosti koju kamermanski, odnosno snimateljski posao nosi sa sobom.

"Veliko razumijevanje imam od supruga, kćerke i sina. Iako postoji radno vrijeme, naša profesija je jako specifična jer nikad ne znamo kada će se nešto dogoditi i zbog čega ćemo morati ostati duže na poslu. Ali i pored toga, dobra organizacija svega dovodi do toga da možemo ispuniti sve svoje privatne, ali i poslovne obaveze", ističe Fatima koja je trenutno jedina kamermanka u Tuzlanskom kantonu.

Danas je posebno raduje činjenica da u kolektivu u kojem radi svi iskazuju poštovanje prema njenim godinama radnog staža.

Mlađe kolege kamermani često je znaju pitati za savjete, a svoje nesebično znanje i iskustvo vrlo rado svima stavlja na raspolaganje.

Za svoju profesiju kaže da predstavlja jako stresno i zahtjevno zanimanje, a koje može obavljati samo osoba koja ga istinski voli. Naglašava i da o promjeni zanimanja nikada nije razmišljala.

"Ovaj posao mnogo volim i obavljat ću ga do odlaska u penziju, odnosno dokad me zdravlje bude služilo", riječi su kojima Fatima zaključuje razgovor za Klix.ba.

Svoju prvu privatnu kameru i danas čuva kao uspomenu na vrijeme kada je napravila prve profesionalne snimke koji su našli svoj put do etera.