Turska grupacija
11

Za transplantaciju jetre, jednog od najaktivnijih organa u tijelu, u Acibademu ne postoje granice

Jetra je jedan od najaktivnijih i najvitalnijih organa u našem tijelu (Ilustracija: Shutterstock)
Jetra je jedan od najaktivnijih i najvitalnijih organa u našem tijelu (Ilustracija: Shutterstock)
Postoje mnoge bolesti koje mogu utjecati na jetru, jedan od najaktivnijih i najvitalnijih organa u našem tijelu. Iako se često susrećemo sa mnogim bolestima jetre koje se mogu liječiti lijekovima, nažalost, možemo naići i na situacije u kojima lijekovi ne mogu pomoći.

U toj drugoj opciji u kojoj se bolesti jetre, koja se inače kao organ može sama obnavljati, ne mogu liječiti lijekovima, transplantacija organa može biti rješenje.

Posljednjih godina često možemo čuti informacije i pojmove poput donacije i transplantacije organa. Kada se spomene termin transplantacija organa, na pamet nam pada transplantacija jetre, koja postaje najčešći metod liječenja koji se primjenjuje u ovom području.

Transplantacija jetre može biti jedina metoda liječenja koja se primjenjuje kod nekih progresivnih bolesti jetre koje uzrokuju akutnu insuficijenciju, kod hroničnog zatajenja jetre koje uzrokuje da jetra ne funkcioniše u svojim prirodnim funkcijama, što je slučaj kod primarnih tumora jetre, u slučajevima kao što su predoziranje lijekovima ili trovanje gljivama, kao i kod urođenih anomalija kao što su problemi sa žučnim putevima kod dojenčadi.

Mikola Pavliv je iz Ukrajine, ima 39 godina i živi u Lavovu, a u bolnicu je došao sa pritužbom na žutu bjeloočnicu (skleru) i tada mu je dijagnosticirana ciroza. Pavliv je obaviješten da je neophodna operacija, odnosno transplantacija jetre. Sam je krenuo u pretragu informacija i otkrio je da bi se ova operacija, odnosno transplantacija mogla obaviti u Turskoj. Dok se sa suprugom nalazio u bolnici Acıbadem Atakent, Mikola Pavliv dobio je preporuku da mu je zbog nekompatibilnosti krvi sa njegovim rođacima potrebna "uparena transplantacija". Prihvatio je savjet i riješio sačekati na kompatibilnog donora.

Nažalost, kadaverična transplantacija jetre nije moguća za pacijente koji dolaze iz inostranstva zbog nedovoljnog broja doniranih organa u Turskoj. Međutim, umjesto sa preminulog, može se izvršiti transplantacija jetre od bilo kojeg živog donora koji ima kompatibilnu krv i ispunjava kriterije za transplantaciju organa. Prije svega, osoba koja će biti donor jetre treba imati istu krvnu grupu kao i primalac, starosne dobi između 18-55 godina, tjelesna težina mora biti u granicama idealne, ne boluje od bolesti srca i respiratornog sistema, ima zdrave bubrege, ne smije imati ozbiljnije hronične bolesti kao što je dijabetes, i ne smije bolovati od zaraznih bolesti.

Direkcija za transplantaciju jetre i bubrega pokrenula je relevantnu proceduru za pronalaženje kompatibilnog donora i pronašla 66-godišnjeg Sulejmana Unala. Ljekari su utvrdili da gospodin Pavliv i gospodin Unal ispunjavaju uslove za uparenu transplantaciju te su nakon toga obavijestili Sulejmana Unala i njegovog 32-godišnjeg sina Izeta Unala u Vanu da bi mogli biti podvrgnuti transplantaciji jetre s jednim ukrajinskim parom.

Pacijenti koji u Tursku dolaze na transplantaciju iz inostranstva, prvo se informišu o tome kako funkcioniše proces transplantacije organa u Turskoj, uz podatke koji se odnose na pravnu pozadinu, zatim dobijaju ljekarsku procjenu i mišljenje o operaciji, uz sve povratne informacije o kvalitetu života nakon terapije i mogućim komplikacijama.

Prije nego što pacijent dođe u Tursku, potrebno je prikupiti sve informacije o pretragama, liječenju i praćenju bolesti, informacije o operaciji, pregledima (posebno slikovne metode). Neki službeni dokumenti poput izvoda iz matične knjige rođenih, pasoša, vjenčanog lista pacijenta koji prođu preliminarnu procjenu, traže se preko konzulata ili ambasade.

Nakon toga slijedi procjena pacijenta i dokumentacije koju obavlja zdravstvena ustanova koja će obaviti transplantaciju, zatim se podnosi zahtjev etičkoj komisiji koja treba odobriti transplantaciju organa. Podnošenje prijave organizira zdravstvena ustanova koja će izvršiti transplantaciju. Etička komisija ne prihvata pojedinačne prijave.

U prvoj sedmici donori organa se detaljno pregledavaju (krvne i genetske pretrage, biopsija, slikovne metode, konsultacije...). Primalac i donor se 3-4 dana prije operacije moraju smjestiti u bolnicu. Nakon operacije, stanje se prati sljedeća 24 sata u jedinici intenzivne njege. Prođe li sve sutradan kako treba, pacijenti se mogu smjestiti u odvojene sobe. Donor dobiva otpust za 4-5 dana, a primalac za 12-15 dana. Pacijent će možda morati ostati u Turskoj još mjesec dana radi kontrole.

Članovi porodica Unal i Pavliv dodali su jedni druge na svoje naloge na društvenim mrežama i počeli su se pratiti, a na svojim nalozima su čak podijelili i zajedničku fotografiju koju su snimili. Zatim su započete procedure uparene transplantacije jetre ove dvije porodice i svi članovi transplantacijskog tima učestvovali su u operaciji. U operacionoj sali postavljena su nosila, ukupno četiri, jedno uz drugo, dok su se u isto vrijeme obavljale operacije primaoca i donora. Jetra Larise Pavliv presađena je Sulejmanu Unalu, dok je jetra Izeta Unala presađena Mikoli Pavlivu. Pošto su transplantacijom jetre dobili priliku za novi početak, te jedni druge vidjeli kao "prijatelje" za čitav život, porodice Pavliv i Unal su nekoliko dana nakon neophodnih pregleda dobili otpust iz bolnice.

Centar za transplantaciju jetre Acibadem uspješno je izvršio nebrojene transplantacije jetre, poput pedijatrijskih slučajeva i tromboze portalne vene, što se do tada niko drugi nije usudio. Zdravstvena grupacija Acıbadem ima 96,7 posto uspješnosti u operacijama transplantaciji jetre. Acibadem brine o svojim pacijentima i podržava ih i kada odu u svoju domovinu.

Sulejmanu Unalu presađena je jetra od ukrajinskog para na koju je čekao četiri godine, izjavio je da različiti jezici i vjerovanja ne mogu spriječiti ovu vrstu ljudskih vrijednosti. Navodi da je bio iznenađen kada je saznao da će se transplantacija obaviti zahvaljujući porodici iz Ukrajine, ali je zagrlio porodicu Pavliv kada ih je prvi put vidio.

"Rekli su mi da ćemo biti upareni sa porodicom iz Ukrajine. Bio sam veoma iznenađen. Ukrajina je predaleko od Turske... Ovo uopšte nisam očekivao. To je svakako velika šansa. Mislio sam da je organ mogao biti doniran iz Turske, ali nema razlike. Na kraju krajeva, svi su jednostavno ljudi. Ponovo sam ozdravio zahvaljujući operaciji i sada se osjećam dobro", zaključio je gospodin Unal.

Više o turskoj zdravstvenoj grupaciji Acibadem možete pronaći na njihovoj web stranici, kao i putem maila [email protected]