lifestyle
7

Tunis: Stanovnici grada Testoura i danas čuvaju stare andaluzijske običaje

Anadolija
(Foto: Anadolija)
Mještani grada Testour u sjevernoj tuniskoj regiji Beja i dalje čuvaju brojne tradicije Andaluzije, uključujući i običaj da svako za života priprema mezar u kojem će biti sahranjen nakon smrti.

Historijski tragovi ukazuju da su se stanovnici Anadaluzije u Maroko, Tunis i Alžir doseljavali tokom 13, 14. i 16 stoljeća, a oko 80.000 andaluzijskih muslimana je doselilo u tuniski grad Testour kada je 1609. godine španski kralj Filipe III naredio progon te populacije.

Ti doseljenici su sa sobom donijeli brojne običaje, a podigli su i Narandžasti trg na kojem su organizirali borbe bikova. Danas je to glavni simbol tog grada i najčešće mjesto susreta odmora lokalnog stanovništva.

U neposrednoj blizini je i stara čaršija, Velika džamija poznata po sahat kulom na kojoj se kazaljke okreću u suprotnom smjeru i groblje poznato po praznim mezarima.

Predsjednik lokalnog Udruženja za očuvanje tradicije i običaja Rashid es-Susi (67) je u razgovoru novinaru AA pokazao kuću u kojoj živi i mezar u koji će biti sahranjen kada umre.

"Mi smo rijetki ljudi koji za života biraju mjesto i pripremaju sebi mezare. Zamo gdje ćemo biti ukopani, a taj običaj nas upozorava da moramo u svakom času biti spremni na smrt. Prazno mezarje me stalno podsjeća na neizbježnost smrti i ahireta", kazao je Susi.

Dodao je da je taj običaj u kraj donijela andaluzijska populacija protjerana iz Španije, a da su je brzo prihvatili i lokalni Arapi i Turci koji su na taj način htjeli da imaju neku simboličnu sponu između ovog i zagrobnog života.

"Usmena predaja govori da su padom Granadskog emirata 1492. godine žene bile izložene zvjerskom linču pred očima njihovih muževa i djece. Danima su njihova tijela ležala na mjestima linča, pa su ljudi zbog toga počeli da sami kopaju i spremaju mezare u koje će biti sahranjeni nakon smrti", kazao je Susi objašnjavajući korijene tog nesvakidašnjeg običaja.

Dodao je da je taj običaj vezan i za vjersko učenje da se ljudi sahranjuju odmah nakon smrti i bez oklijevanja.

Historičar Zuheir bin Yusuf objasnio je kako ne postoje pisani tragovi o običaju spremanja mezara prije smrti, ali da se mnogi učenjaci slažu da čovjek uvijek mora biti svjestan svoje smrtnosti i biti spreman na preseljenje na drugi svijet. Dodao je da je taj običaj bio prakticiran i u drugim andaluzijskim gradovima.