Parklet (engleska kovanica riječi park i let) prema definiciji označava improviziranu zelenu površinu koja se s pločnika proširuje na cestu te tako zauzima nekoliko parkirališnih mjesta i stvara više mjesta za ljude. Upravo u gradskim četvrtima u kojima su široke zelene površine prije izuzetak nego pravilo, parkleti ispunjavaju važnu funkciju: osim što pozivaju na druženje predstavljaju i javni prostor dostupan svima.

U Beču je 2016. bilo već 15 parkleta koji su susjedima oplemenjivali život, ove godine ih je niknulo još toliko, a Grad Beč ih želi još više te poziva sve zainteresirane da svoje projekte osmišljavanja parkleta pošalju na adresu Magistratskog odjela za održavanje i gradnju ulica ili Odjela za organizaciju saobraćaja. Program gradskih četvrti pod imenom Grätzloase tj. kvartovska oaza potiče te finansijski i organizacijski podržava osobe ili grupe koje pred kućnim pragom žele urediti svoj parklet.

Ideja o pretvaranju parkirališta u javni prostor rodila se u San Franciscu 2005. kada je umjetnički kolektiv Rebar kupio parkirališnu kartu na nekoliko sati, ali je umjesto da parkiralište iskoristi za auto, prolaznike pozvao na druženje. Nakon te akcije uslijedile su mnoge druge, a danas je koncept prepoznat u mnogim gradovima širom svijeta.