Noriljsk je izolovan, zabranjen je za turiste i izgrađen je na ruševinama logora za prisilan rad.
Noriljsk, grad krajnosti
Skoro 400 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, niz rijeku Jenisej, nalazi se ruski grad Noriljsk. Jedini arktički grad veći od ovog je Murmansk, ali on nije smješten toliko sjeverno.
Lokalna klima ovog grada je ekstremna. Prosječna temperatura u januaru iznosi -26 stepeni Celzijevih, a rekordno niska temperatura koja je zabilježena u ovom gradu je - 53 stepeni. Koliko je u ovom gradu hladno govori podatak da tokom zime radnici ne mogu stajati na stanici i čekati autobus, jer se boje da bi mogli umrijeti od posljedica smrzavanja.
Skoro tri mjeseca u godini, u ovom gradu nema dnevne svjetlosti. U junu i julu ne pada mrak, a tajna opstanka ovog grada bogatstvo metala koji je zakopan ispod snijega.
Noriljsk se nalazi na jednom od najvrjednijih nalazišta metala na svijetu. Metalne rezerve u noriljskim rudnicima su najveće na zemlji s gotovo dvije milijarde tona.
Ovaj grad je postao jedan od najvećih proizvođača nikla i najveći je izvor paladija na svijetu. Paladij se koristi u elektronici i najvrjedniji je metal. Jedan gram košta 48 dolara. Osim njih, ispod snijega se nalazi i prilična količina ugljena.
Noriljske rudnike je pod Sovjetima prvobitno kontrolirala državna kompanija, Norilsk Nickel. Rudnici su privatizirani 1993. godine i danas nose naziv Nornickel.
Ovi rudnici zapošljavaju oko 80.000 ljudi. Kompanija i danas mami radnike raditi u ovom mračnom gradu punog topionica, rafinerija i ruševina, za relativno veću plaću nego što nude druge konkurentske kompanije prenosi All that interesting.
Grad koji su utemeljili zatvorenici
Noriljsk je naseljavan još 1920-ih zbog količine mineralnih sirovina, ali grad je službeno utemeljen 1935. godine pod vodstvom sovjetskog vođe Josifa Staljina. On je uspostavio sistem kampova za prinudni rad od kojih je jedan premješten u Noriljsk kako bi zatvorenici kopali metale ispod permafrosta (trajno zamrznuto zemljište).
Jedan od ovih kampova zvao se "Norillag" i većina zatvorenika su bili politički neistomišljenici sovjetskog vođe. Između 1935. i 1953. godine, procijenjeno je da je tamo poslano preko 650 hiljada zatvorenika. Uvjeti u kampovima su bili ekstremni, kao i na Arktiku. Zatvorenici su radili do 14 sati na dan bez sigurnosne opreme.
"To je bio težak rad. Nismo imali slobodne dane, osim kada je vani bilo minus 45, minus 50. Bilo nam je dopušteno napisati samo jedno pismo godišnje. Nismo smjeli čuvati fotografije članova naših porodica", posvjedočio je jedan od preživjelih zatvorenika.
Neki zatvorenici su bili toliko očajni da su sami sebi amputirali ruke kako više ne bi mogli raditi. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, počeli su ustanci u ovim kampovima. "Norillag" je zatvoren, ali procijenjeno je da je do tada 250 hiljada zatvorenika već izgubilo svoj život.
Tokom ljetnog odmrzavanja i dalje se otkrivaju ljudski ostaci. U njihovu čast Noriljsk je osnovao muzej koji je posvećen zatvorenicima kampa.
Civiliziran život u gradu krajnosti
Kao što je i očekivano, između ekstremne hladnoće i produženih razdoblja tame, većina aktivnosti u gradu se događa unutra. Međutim, postoje i one hrabre duše koje se pridružuju lokalnom plivačkom klubu i s njima zaranjaju u lokalne rijeke.
Stanovnici Noriljsk nazivaju otokom, dok je ostatak Rusije za njih "kopno". Lokalci koji dobiju priliku napustiti grad, ne žele se vraćati. New York Times je jednog stanovnika ovog zatvorenog grada pitao kako se osjeća nakon što je posjetio druge dijelove Rusije, na što je on odgovorio:
"Zaista se ne želim vratiti. Spreman sam učiniti sve što je potrebno samo da ne moram letjeti nazad."
S druge strane, tu su i stalni stanovnici koji su ponosni što uspijevaju napredovati svakog dana u tako ekstremnom mjestu.
Noriljska krvava rijeka
Nažalost, rudarstvo u Noriljsku je stvorilo noćnu moru za životnu okolinu, koju Rusija sporo čisti. Noriljsk je konstantno prvi na listi najzagađenijih gradova na svijetu, posebno zbog visoke koncentracije sumpordioksida koji se stvara prilikom procesa topljenja.
Rudarske emisije uništile su šumska područja, veličine savezne države Rhode Island. Izlijevanje iz tvornice nikla (2016.) obojilo je obližnju rijeku Daldykan u crveno, zbog čega je dobila nadimak "Krvava rijeka". Smrt izazvana respiratornim bolestima u ovom gradu veća je nego u cijeloj Rusiji.
Međutim, Nornickel je poduzeo korake u smanjivanju svog uticaja na životnu sredinu i stanovnike. Godine 2016. zatvorili su svoju topionicu iz 1942. godine, jer je bila najgori emiter sumpordioksida. Zahvaljujući ovom postupku, emisije sumpordioksida do 2019. godine smanjene su za 200 hiljada tona. Uprkos tome, Nornickel je i dalje najgori zagađivač sumpordioksidom.
Nornickel planira potrošiti 3,5 milijardi dolara kako bi pomogao modernizaciju rudnika i čišćenje emisija. Grad nema drugu opciju, osim postati žrtva klimatskih promjena koje su uzrokovali vlastitim zagađenjem.
Kako globalne temperature rastu, permafrost na kojem je izgrađen Noriljsk se odmrzava, što predstavlja još jedan razlog za uzbunu u najekstremnijem ruskom gradu.
