Karte sam odmah bukirao i pakovanje je počelo. Znajući da je u Rusiji u to vrijeme mnogo hladnije nego na Balkanu, spakovao sam samo osnovne zimske stvari za desetak dana boravka. Autobusom sam krenuo za Beograd, a odatle dalje do Budimpešte vozom i za nekih osam sati turbulentne i neudobne noćne vožnje, svojstvene balkanskim željeznicama, stigao sam na Keleti, željezničku stanicu, a odatle metroom i autobusom do aerodroma.
Sjaj i raskoš Moskve
Zvuči malo komplikovano, ali to je jedan od najjeftinijih načina da se stigne do budimpeštanskog aerodroma List Ferenc. Avion je poletio na vrijeme i već oko 12 sati sam bio u Moskvi.
Aerodrom Vnukovo je dobro povezan sa centrom grada, odakle se vozom za nekih 30 minuta stiže do željezničke stanice Kijevski vokzal, a dalje metroom u bilo koji dio grada. Pošto sam u Moskvi spavao kod rodbine, bio sam u velikoj prednosti što se tiče novca za smještaj i hranu, pa sam ušteđeni novac odlučio usmjeriti u planiranje puta za St. Petersburg.
Na prvi pogled glavni grad Rusije učinio se tmuran, siv i depresivan, međutim kako su odmicali sati oči su se nekako privikavale na taj bledunjavi sjaj jednog od najskupljih gradova na svijetu.
Zgrade su još uvijek podsjećale na komunističku eru, ali i Crasku Rusiju, međutim ono što je mene najviše iznenadilo je ogroman utjecaj zapada. Na desetine restorana američke brze hrane, prodavnica najnovijih modnih brendova, modernih poslovnih centara i visokih nebodera preplavili su ovaj grad za koji sam mislio da je prijestolnica otpora prema zapadu i zapadnjačkoj kulturi.
Metro poput muzeja
Stare Lade i Volge su postale rijetke vrste automobila i moguće ih je vidjeti samo ako strpljivo čekate satima pored najprometnije ulice, a tako čekajući vrlo lako možete doživjeti situaciju da gledate u automobil koji košta nekoliko stotina hiljada eura, a na svom krovu ima natpis taxi.
Ipak moje predrasude o Moskvi kao gradu koji je zavijen u postkomunistički veo najviše je razbio sistem podzemne željeznice. Ono što možete vidjeti iznad Moskve skoro pa je jednako lijepo kao i ispod Moskve, odnosno u moskovskom metrou kroz koji dnevno u prosijeku prođe blizu osam miliona ljudi i sa svojih 305 km pruge, 12 metro linija i 173 stanice bukvalno spaja sve dijelove grada.
Zidovi metro stanica su ukrašeni najfinijim mermerom, isklesani i oslikani do najsitnijih detalja, a na ovakvoj kolekciji "umjetničkih djela" bi mogli pozavidjeti i najbolji svjetski muzeji.
Ljepote Kremlja
Najpoznatiji dio grada je svakako moskovski Kremlj. To je istorijski utvrđeni komleks u samom centru grada. Sastoji se od četiri palate, četiri crkve, opasan je Kremaljskim zidom i služi kao zvanična rezidencija predsjednika Rusije.
Odmah pored Kremlja, na Crvenom trgu nalazi se možda najpopularnija crkva na svijetu, crkva Svetog Vasilija Blaženog koja je sa svojim šarenim kupolama već godinama zaštitni znak glavnog grada Rusije.
Pored rijeke Moskva nalazi se hram Hrista spasitelja koji je za vrijeme Staljinove vladavine srušen, a plato pretvoren u kompleks bazena, ali nakon pada komunizma hram je ponovo podignut i važi za jedan od najvećih pravoslavnih hramova.
Odatle se pogled pruža ka spomeniku Petru prvom, zdanju u obliku broda na čijem pramcu stoji ovaj vladar iz vremena carske Rusije. Zgrade koje turistima vrlo brzo "zapnu za oko" su neboderi koji nose naziv "Sedam sestara".
Sedam sestara je grupa od sedam nebodera koji dijelom podsjećaju na katedrale i izgrađeni su za vrijeme Staljinove vladavine te su popularno nazvani i Staljinovi neboderi.
Olimpijska baklja iz Sarajeva u tržnom centru
Moskva je grad koji je preplavljen tržnim centrima, a najpoznatiji i najstariji je GUM koji se nalazi na Crvenom trgu u blizini Lenjinovog mauzoleja, a izgrađen je između 1890. i 1893. godine.
Ovaj tržni centar sam spomenuo iz razloga što sam u njemu imao priliku vidjeti baklju sa Zimskih olimpijskih igara koje su održane u Sarajevu 1984.godine, gdje je bila postavljena kao eksponat u sklopu izložbe upriličene povodom Olimpijade u Sočiju.
Put u Sankt Petersburg
Uštedivši na smještaju, odlučio sam da posjetim i glavni grad nekadašnje Carske Rusije, Sankt Petersburg.
Noćnim vozom sa lenjingradskog vokzala sam krenuo ka ovom baltičkom gradu. Povratna karta je je koštala 40-ak eura i za taj iznos dobijete krevet sa čistom posteljinom, ali jedini problem za one koji vole privatnost je da ona ne postoji, jer ne postoje kupei već cijeli vagon predstavlja jedan veliki kupe.
U Petrogradu sam rezervisao hostel u šestokrevetnoj sobi po cijeni od 10 eura, ali pošto u to vrjeme nije bila sezona putovanja prostor sam dijelio sa još jednim putnikom. Sve potrebne informacije sam dobio na recepciji hostela i odlučio da prva stanica bude čuveni muzej Ermitaž, najveći umjetnički i kulturno-istorijski muzej u Rusiji i jedan od najvećih u svijetu.
Njegova ogromna zbirka od 60.000 eksponata izložena je u šest zgrada, odnosno 350 sala koje se nalaze na obali rijeke Neva i statistika kaže da ukoliko želite da stanete pored svakog eksponata i pročitate opis potrebno vam je skoro mjesec dana konstantnog razgledanja muzeja.
Raj za turiste
Naredni dan put me odveo do crkve Sapsenja na krvi, jedne od najljepših crkava u gradu, ali i cijeloj Rusiji, zatim do crkve Svetog Isaka sa čije kupole se pruža prelijep panoramski pogled na grad i rijeku Nevu.
Nezaobilazno mjesto je i Petropavlovska tvrđava, koju je 1703. godine počeo graditi sam Petar Veliki, ali je mnogo kasnije završena po projektu italijanskog arhitekte Domenika Trecinija.
Sankt Petersburg ima mnogo više da pruži turistima od Moskve iako je mnogo mlađi grad, osnovan 1703. godine, dok je Moskva osnovana nekoliko vijekova ranije, tačnije 1147. godine.
Preporučio bih svima koje put navede u Moskvu da obavezno posjete i St. Petersburg, jer će jedino na taj način moći uživati u ljepotama savremene i Carske Rusije u isto vrijeme.
Možda nisam došao u pravo godišnje doba, ali ono što sam vidio prilikom posjete ovim prelijepim gradovima je samo pojačalo želju da se jednoga dana ponovo vratim i vidim drugo, toplije lice ova dvije prijestolnice.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
