Mlinice na Bregavi: Najljepši spoj prirode i kulturno-historijskih bogatstava
Nekad, kad je hljeb nastajao na vlastitoj njivi, odnosno sijala se pšenica ili ječam, nezaobilazan dio proizvodnog ciklusa je bio odvoz žita na mljevenje. Natovario bi se konj ili kola ako bi žita bilo više, u hercegovačkom koliritu idilična je slika natovarenog magarca i put pod noge. Stariji se sjećaju reda ispred mlinica, po dvadeset ili trideset natovarenih životinja koje čekaju u redu za mljevenje žita. U taj vakat, imati mlinicu značilo je bogatstvo.
Svaka naša manja rijeka imala je desetine mlinica na svojim obalama. Sada samo možemo zamisliti taj izgubljeni svijet, možda čak i tržišnu utakmicu među mlinarima. Danas, kada toga nema, kad se hljeb kupuje u pekari ili supermarketu, a brašno melje u industrijskim mlinovima koji više podsjećaju na proizvodne hale, nego na romantične male građevine uz rijeke, mlinice imaju samo tradicijsku ulogu koja u našem društvu skoro potpuno kopni.
Najbolje očuvane mlinice su one stolačke, na Bregavi, obnovljene novcem Evropske unije poslije rata, projektom ARCH, rasute kao biseri na Bregavi. Dojma smo da bi se mogle savršeno turistički iskoristi na hiljadu različitih načina, sada su izgleda samo arhitektonski spomenici pored divne rijeke.
Osim mlinica, bile su i stupe, primitivni uređeji za valjanje i stupanje sukna. Poseban zanat, ali uvijek uz mlinice. Kažu da danas ne radi nijedna stupa, a za mlinicu i nije sigurno, možda koja i samelje nešto. Mlinice i stupe na Bregavi se grade još od 15. vijeka.
Bili su to najznačajniji privredni objekti od 16. do polovine 20 vijeka. Stare knjige kazuju da je u 18. vijeku na Bregavi bilo 180 mlinarskih kola, što bi značilo da je Stolac tada imao 22 mlinice sa po osam kola. Svaka je građena kao prizemni objekt, uvijek podignut iznad nivoa rijeke, s kamenim krovom na dvije vode.
Stolačke mlinice izgledaju poput mostova, duge građevine sa više svodova. Koliko je bilo svodova, toliko se mlinova okretalo. Stočani se sječaju da su mlinice i stupe imale porodice Mehmedbašić, Behmen, Rizvanbegović, Šator, Leto, Matić, Mahmutćehajić, Lalić, Buzaljko, Elezović, Turković, Haračić, Sidran, Soldin i druge.
Koliko je Stolac vezan za mlinice govori i stara pjesma: U Stocu su mline vodenice, u Stocu su stupe valjalice, mline melju, a stupe valjaju, ...“
U Mostaru postoji zanimljiva ideja današnjeg korištenja mlinica, jer je stari mlin porodice Zovko pretvoren u Muzej mlinarskog zanata. Zgrada je lijepo obnovljena, ali nema neku širu funkciju, niti aktivnosti, stoji zaključana, a da mnogi Mostarci, kao i gosti ovoga grada, ne znaju da ona i postoji.
Mlinice su dio naše historije koji ne treba da padne u zaborav, nego naprosto treba da bude revitaliziran i postane važan dio naše turističke ponude. Kako su vjetrenjače postale zaštitni znak Holandije i neizostavan dio svakog turističkog obilaska, tako bismo mi mogli od mlinica napraviti brend.
Najplaćeniji youtuber u historiji za 26. rođendan poklanja 26 automobila: Ovo su uslovi
