Dragana Erlingsen izradom unikatne filcane obuće i odjeće stari zanat čuva od zaborava

Dragana Erlingsen izradom unikatne filcane obuće i odjeće stari zanat čuva od zaborava
45
M. A.
1.9.2019. u 11:49
20
komentara
45

dijeljenja
1/10 Foto: M. O./Klix.ba
2/10 Foto: M. O./Klix.ba
3/10 Foto: M. O./Klix.ba
4/10 Foto: M. O./Klix.ba
5/10 Foto: M. O./Klix.ba
6/10 Foto: M. O./Klix.ba
7/10 Foto: M. O./Klix.ba
8/10 Foto: M. O./Klix.ba
9/10 Foto: M. O./Klix.ba
10/10 Foto: M. O./Klix.ba
Mala kreativna radionica Dragane Erlingsen u Istočnom Sarajevu je prostorija puna magije. Ona u ovih nekoliko kvadrata izrađuje obuću i odjeću od pustovane vune iako je pustovanje ili filcanje u velikoj mjeri zaboravljeni zanat u našoj zemlji.
Pustovanje je tradicionalna vještina izrade različitih predmeta od prirodne vune. Također, u narodu je poznato i pod nazivom filcanje ili valjanje. Važno je istaći da se tehnika pustovanja koristi za pravljenje raznih odjevnih i dekorativnih predmeta, a najpoznatiji izrađeni proizvodi na ovaj način su torbe, kaputi, šeširi, nakit, ali i papuče.

Dragana nam priča kako je oduvijek bila strastveni zaljubljenik u ručni rad i kako se željela baviti nečim što spaja kreativnost i produktivnost, ugodno s korisnim, a to je upravo pronašla u pustovanju.

"Ideju da počnem pustovati dobila sam iz želje da konačno imam za sebe sve te stvari koje se mogu napraviti od pustovane vune. Učila sam s YouTube kanala, ali sigurno bez prakse i stalnog učenja kroz vlastiti rad ne bih napredovala. Pape i cipele mi najviše odgovaraju jer je to nešto što je stalno u upotrebi, a pogotovo je bitno ako ljudi ne vole kožu iz moralnih ili zdravstvenih razloga", kazala nam je.

Ova Sarajka je u rodnom gradu završila Srednju građevinsku školu, i to smjer arhitektura, a zatim je odlučila upisati studij filozofije i sociologije. Međutim, ratna zbivanja primorala su je na iseljeništvo pa je od početka rata sve do 1997. godine boravila u Beču, nakon čega se odlučuje vratiti u Sarajevo.

"U Austriji su se ljudi udaljili od korijena i tradicije više nego mi i nemaju vremena niti inspiracije da se sami okrenu ručnom radu, bar većina ne. Posao, i to u punom kapacitetu, preuzet je od industrije. Kod nas se ručni radovi susreću na svakom koraku, ali je problem što nisu niti dizajnom niti upotrebnom vrijednošću prilagođeni današnjem društvu i tržištu. U BiH sam imala samo pozitivna iskustva vezana za moje proizvode. Ljudima se to sviđa, čak i onima koji se prvi put sreću s pustovanom vunom", dodaje ona.

Ističe kako je njen fokus od prvog dana kako je napustila Sarajevo bio povratak. Govori nam da je njena porodica ostala u Sarajevu i da ju je nostalgija vukla da se vrati u rodnu zemlju. Objašnjava kako se nikada nije skrasila u Austriji iako je imala sve uvjete potrebne za ostanak.

Objašnjava nam i kako nastaju njeni proizvodi i kakva je potražnja.

"Moji proizvodi su isključivo rađeni ručno. Vunu kupim u prirodnoj boji, bojim bojom za vunu, filcam, a ako su u pitanju pape đonim ih ili ako je nešto drugo to onda završavam prišivanjem i sl. Pravim i džempere i jakne, mada je potražnja za tim proizvodima u BiH jako mala. Prvo jer im je cijena malo veća od manjih predmeta, a malo i 'bockaju' jer ih izrađujem od naše, a ne od uvozne merino vune. Od ovog zanata ja za sada ne mogu živjeti. Bez obzira na to što vuna nije skupa, potrebno je dosta uložiti u radionicu, a i samo vrijeme provedeno u filcanju ne dozvoljava da se bavim marketingom ili bilo čim drugim što bi možda otvorilo nova prodajna mjesta ili na neki drugi način obezbijedilo bolju prodaju", ističe Erlingsen.
Prijavi grešku


Komentari (20)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...