Bosanka Azra Piljug u svijetu mode: Manekenstvo nije samo za mršave
Sve u vezi s tim bilo je neobično, od ponude agencije Model Management, pa do mogućnosti koje su otvorene nakon prvog photoshootinga koji je imala prije nekoliko dana.
"To je sve zapravo počelo prije nekoliko sedmica i meni je u početku bilo smješno. Žena koja traži modele 'modelscout' javila mi se preko Facebooka sa porukom da li sam zainteresovana da budem model. Ja sam joj odgovorila neka zeza nekog drugog i sve izbrisala, međutim nakon nekoliko dana na e-mail adresu mi je stigla ponuda agencije za koju ova gospođa radi i oni su iskazali interes da me prime na njihovu model listu. Tako je to počelo", priča Azra.
Azra se nikada ranije nije bavila ovim pozivom, iako je često imala slične prijedloge, no ističe kako uopšte nije razmišljala o tome jer manekenstvo se obično veže za nešto "mršavije".
Elegantno popunjene, lijepe i talentovane
"Sa modom uglavnom svi povezuju mršave modele, ali zašto? Bogami ima i nas elegantno popunjenih, a lijepe smo i talentovane. I mi se znamo srediti I lijepo obući i mi možemo biti zgodne", kaže Azra koja definitivno spada u one modele koji u svijetu postaju sve popularniji.
"Većina žena se danas lakše identifikuje sa punijim modelima", smatra Azra.
Ona je svoje prve fotografije napravila za Nathalies Photodesign u Duisburgu.
"Upravo je završen jedan photosession sa Nathalies Photodesign i moram priznati da su rezultati bili fenomenalni, a posebno sam ponosna na jednu sliku sa ljiljanom. Dobila sam dvije ponude, jedna je u Berlinu, a jedna u Londonu gdje sam trebala otići za neka tri mjeseca. Ali pošto je to sad sve nekako iznenadno došlo, a ja ni sanjala nisam da su ljudi toliko zainteresovani, nisam mogla organizovati čuvanje djece jer i moj suprug radi, tako da sam to morala odbiti. Ali ima jedna ponuda za modnu reviju na kojoj treba da prezentiram novu kolekciju od Galeria Kaufhof na catwalku u Frankfurtu u martu mjesecu i to je moj važan korak za budućnost", ističe Azra za Klix.ba.
I dok joj se smješi lijepa budućnost i karijera još razmišlja o prošlosti, odlasku iz Bosne i svom ocu kojeg je posljednji put vidjela kada je imala sedam godina. Danas kad ima 31 godinu, kaže da sve što radi i na što je ponosna, čini sa mislima na rahmetli oca.
Njenog oca Zaima Rikala i njegovu braću iz Foče uhvatili su u Crnoj Gori i vratili u zloglasni fočanski logor. Sve do prošle godine nije ništa znala o sudbini oca. Uzaludne su bile potrage i nadanja.
"U Njemačku sam došla krajem 1993.godine sa mamom i mlađom sestrom. U početku nam je bilo teško jer smo bile same nas tri. Nikoga svoga a pogotovu nigdje oca ili muške osobe da nam daje sigurnost. Ali uz Allahovu pomoć i maminu snagu smo se brzo snašli i uspjeli i u školi i u poslu. Baba rahmetli sam zadnji put vidjela dva, tri dana prije mog sedmog rođendana. Tada su njega i amidžu deportovali iz Crne Gore u KPD Foča. 22 godine, svaki dan sam se nadala da će mi doći. Ali prošle godine smo saznali istinu, jer su ga tada pronašli u masovnoj grobnici i identifikovali. To je nešto najteže u mom životu , taj bol će me pratiti cijeli život. Pronađen je i prošle godine mu je bila dženaza....Teško je o tome govoriti, odmah mi krenu suze na uči...", priča.
Azra je u Njemačkoj formirala porodicu, suprug Fehim je iz Zenice, a najveća sreća su im kćerke Alina, Selma i Elvedina.
Novi život
"Meni je svejedno gdje živim samo dok imam s kim, znači sa mužem i djecom. Svugdje bih sa njima mogla živjeti ali ne i bez njih. Djeca su mi na prvom mjestu pa onda ima vremena i za karijeru. Oni su nešto najbolje u mom životu, a suprug je moja ljubav, podrška, prijatelj, moja snaga", dodaje.
Posljednji put je posjetila Foču 2006. godine.
"Bila sam puna straha. Ali sam prepoznala čak i svoju sobu. Ne mogu opisati taj osjećaj. Tu sam bila najsretnija kao dijete. I sad sam se tu vratila, svi smo se okupili tu, opet smo bili zajedno, ali babo fali i nije isto. Ništa više nije isto", priča Azra.
Voli Bosnu. I ponosna je. I kaže uvijek bi pomogla.
"Ja sam ovdje sve digla na noge kad su bile poplave. Znači u svako doba i dolazim u posjete u BiH. Ali živjeti u Bosni sad za sada ne bih mogla jer još je tu nešto u meni što ne mogu opisati. Kad bih imala mogućnost, kad bi recimo tu nešto bilo za manekenke ali ove punije (smijeh), da i ja dođem. U mojoj Bosni ima toliko lijepih djevojaka i žena. Neki moj san bi bio snimiti i slikati se možda na nekim plakatima u BIH. Srce bi mi puklo, čini mi se al to bi bio moj ponos", kaže naša sagovornica.
Voli i Njemačku, zemlju koja joj je pružila utočište. Zanimljivo je da je 2000. godine bila učenica geeracije u pokrajini Sjeverna Rajna – Vestfalija, nakon što je za samo tri mjeseca savladala njemački jezik.
"Volim Njemačku, ali sam Bosanka prije svega, gdje god idem moja mi je domovina u srcu. Bosanci i Hercegovci su pametni, lijepi, talentirani i humani ljudi i do kraja života ostaju borci i pobjednici", kaže Azra Piljug.
