Pojedini vegani ne žele odustati od toga da na isti način hrane i svoje ljubimce, piše BBC. Ipak, mogu li psi i mačke živjeti na veganskoj prehrani?
Još u junu 2016. godine jedna djevojka je na društvenim mrežama podijelila fotografiju večere koju je poslužila svom labradoru, Maggie.
"Večeras su na jelovniku za Maggie pire, riža, organski tofu, chia sjemenke itd. Izgleda li vam uzbuđeno? Uzbuđena je", napisala je ona.
Ipak, ova objava naišla je na dosta osuda, jer su ljudi bili zgroženi činjenicom da je vlasnica odlučila svog psa nahraniti povrćem i tofuom, umjesto obrokom na bazi mesa, što oni vole.
Ova objava, a naročito jedan komentar u kojem piše da je pas očigledno bezvoljan, doveli su do toga da vlasnica psa, koja je inače veganska blogerica, ugasi svoj profil.
Kako se veganizam širio (prema posljednjim istraživanjima samo u SAD-u je broj vegana narastao za 600 posto između 2014. i 2017. godine), tako je sve više ljudi dolazilo na ideju i svoje ljubimce hraniti nečim drugim, a ne samo mesnim proizvodima. Utjecaj ugljika iz hrane za kućne ljubimce je značajan. Još 2017. godine procijenjeno je da je emitiranje ugljika iz mesa koje jedu životinje odgovorno za ispuštanje oko 64 milijuna tona ugljikovog dioksida svake godine, što je jednako vožnji 13 miliona automobila godišnje.
To samo govori o tome koliko ovih štetnih tvari završi u hrani za ljubimce. Također, 2017. godine jedan naučni časopis je otkrio da su samo u SAD-u psi i mačke pojeli količinu kalorija koja odgovara prehrani 63 miliona Amerikanaca.
To je mnoge navelo zapitati se mogu li psi i mačke bez mesa
"U Velikoj Britaniji, prema Zakonu za dobrobit životinja, vlasnik ima obavezu hraniti životinju adekvatnom prehranom", kaže Daniella Dos Santos, predsjednica Britanskog veterinarskog udruženja.
"Ako se vaša lična uvjerenja temelje na tome da ne želite jesti bilo kakve životinjske proizvode, to je u redu, ali takva prehrana ne može zadovoljiti potrebe vaših ljubimaca. Mačke su mesojedi i potrebna im je određena količina aminokiselina, a nedostatak toga može dovesti do problema sa zdravljem. Zbog toga ne biste trebali ljubimcima davati vegetarijansku prehranu, a osobito ne vegansku", dodaje Daniella.
Mačke su naročito specifične, jer ne mogu same proizvesti određene proteine, poput taurina. Umjesto toga, one ih moraju apsorbirati iz hrane kao što je govedina, piletina i riba. Mačke koje nemaju dovoljno taurina, imaju šansu razviti neka ozbiljna stanja, kao što je dilatativna kardiomiopatija, sudeći prema riječima Američkog društva za sprečavanje nasilja nad životinjama.
Kod mačaka s tim oboljenjem mišići postaju tanki i slabi, sprečavajući ih pumpati krv i opskrbljivati tijelo kisikom normalno. Ovo može biti fatalno stanje ako se ne izliječi u ranoj fazi. Mačkama je potrebna prehrana koja je bogata proteinima, koji se dosta teže nalaze u prehrani temeljenoj na bilju, a mogu imati problema i s preradom ugljikohidrata.
"One ne mogu probaviti biljke kako treba i nužni su im hranljivi sastojci koje im samo meso može osigurati", dodaju iz Američkog društva za sprečavanje nasilja nad životinjama.
Ipak, to ne sprečava neke kompanije proizvoditi vegansku hranu. Jedna takva kompanija je Ami, koja se nalazi u Italiji i prodaje vegansku hranu za mačke, koja je obogaćena taurinom i drugim proteinima. Ipak, ono što svi veterinari tvrde je da mačke nerado konzumiraju hranu koja ne sadrži meso.
A što je sa psima?
Dio razloga zašto su psi pobjegli iz divljine i približili se našem društvu, bila je hrana koja im se nudila ako se približe logorskoj vatri. Ta hrana nije uvijek bila meso.
U divljini, vukovi očigledno jedu meso, ali je isto tako poznato da jedu i jaja, bobice, pa čak i travu, ako im nedostaju vitamini. Psi se mogu prilagoditi prehrani koja uključuje manje mesa, a više biljki. Uz to, oni imaju i gene amilaze, što znači da mogu pravilno probavljati biljke.
Sve ovo psima daje prednost kada je riječ o, eventualnom, prelasku na prehranu bez mesa. Ali Daniella Dos Santos ipak upozorava na to da ovo nije jednostavno.
"Teoretski je moguće hraniti psa vegetarijanskom prehranom, ali je mnogo lakše to učiniti pogrešno, nego ispravno. Takvu prehranu trebali biste im dati pod nadzorom veterinara nutricionista", kaže ona.
Ipak, sasvim sigurno postoje i oni koji se suočavaju s izazovima hrane za pse bez mesa i trude se takvu prehranu učiniti kvalitetnom.
Kompanija Wild Earth je jedna od njih. Njen suosnivač je Ryan Bethencourt, naučnik koji je bio veoma uključen u start up kompanije "hrane budućnosti", kao što su Memphis Meats i Gelzen.
On je bio inspiriran stvarati hranu bez životinjskih proizvoda.
"U 2018. godini povučeno je 100 miliona jedinica hrane za ljubimce, djelomično zbog toga što su neki imali veoma visoke razine lijekova za eutanaziju, pentobarbitala", kaže Ryan.
On je rekao da su mu dodatna istraživanja pokazala da se mnogo hrane za kućne ljubimce izrađuje od životinjskih nusproizvoda, koji ne ispunjavaju iste standarde kao hrana za ljude. On je, također, bio zabrinut i zbog povećavanja ugljika u hrani za ljubimce. Kako je rastao broj ljubimaca, to se više životinja uzgajalo kako bi ih prehranili.
"U San Franciscu se mislilo da ima više pasa nego djece i niko ovo nije shvatio ozbiljno", kaže Bethencourt, koji živi u Kaliforniji.
U početku je želio podići entuzijazam kako bi i drugi reagovali na to, ali nije naišao na mnogo podrške.
"Ako ne možete naći nekoga da radi to, shvatite da vi morate biti ta osoba", dodao je.
On i njegov poslovni partner, Ron Shigeta, stvorili su Wild Earth u martu 2018. godine. Kaže da mu je namjera oduvijek bila proizvoditi hranu koja će biti potpuna prehrana, a ne dodatak.
"Prva stvar protiv hrane koja se temelji na bilju je da ona nije dovoljno bogata proteinima, tako da smo željeli biti sigurni da će ovo biti hrana puna proteina", objašnjava on.
Hrana koju možete kupiti online, sadrži sve vrste biljnih sastojaka, uključujući i morske alge (za koje Bethencourt kaže da su bogate važnim mastima). Također sadrže i kvasac.
"Kvasac je vrlo važan sastojak. Kvasac sadrži oko 40 posto proteina", dodaje Bethencourt.
A tu su i gljive, naročito one koje rastu na pšenici.
"Stanice gljiva su više povezane sa stanicama životinja, nego s biljkama", kaže on.
Druga prednost gljiva je u tome što mogu dodati "mesnati" okus, u kojem psi uživaju.
Oni koji, ipak, ne žele hraniti svoje životinje isključivo hranom temeljenom na bilju, a žele smanjiti unos ugljika, mogu imati druge opcije.
Kompaniju za proizvodnju hrane za ljubimce, Chippin, osnovale su Haley Russell i Laura Colagrande. Dok su studirale na Univerzitetu u Philadelphiji, pronašle su izvanredan hranljivi sastojak za kućne ljubimce – cvrčke.
Već milioni ljudi, uglavnom u istočnoj Aziji, jedu cvrčke kao dio svakodnevne prehrane. Sudeći prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu, insekti, poput cvrčaka, dobar su izvor proteina.
Čak 65 posto mase cvrčaka su proteini, a bogati su i nezasićenim mastima, hranljivim vlaknima, vitaminima i mineralima.
Potrebno je osam grama hrane govedima kako bismo dobili jedan gram proteina, za razliku od insekata kojima je potrebno dva grama hrane, za jedan gram proteina. Zato je ovo još jedna prednost cvrčaka. Oni zahtijevaju i dosta manje vode, što je dovoljno velika briga svim farmerima.
"To vašem psu daje svih 10 nužnih aminokiselina. Uz to, psi i vole okus cvrčaka. Željele smo napraviti hranu koja je zdrava i ukusna, ali i hranjiva", kaže Russell.
Cvrčci ne sadrže metan, snažni plin i proizvode dosta manje poljoprivrednog otpada, koji može zagaditi vodu i obradivu zemlju.
U istraživanju objavljenom u Časopisu za čistiju proizvodnju, 2017. godine, istraživači su otkrili da poljoprivrednici na Tajlandu, koji uzgajaju cvrčke, koriste skoro 25 posto manje vode nego oni koji uzgajaju piliće u toj državi.
Insekti bi, također, mogli biti i izvor prehrane za mačke, u budućnosti.
"Insekti mogu pomoći pri izazovima u prehrani mačke jer su, također, bogati proteinima. Ali sada smo fokusirane na pse", kaže Russell.
Iako je jedna veganska, a druga koristi proteine cvrčaka, i Chippin i Wild Earth imaju nešto zajedničko, a to je da su i Bethencourt i Russell sami testirali okus svojih proizvoda.
"Stalno ih jedem. Smatram da ljudi ne bi trebali prodavati hranu za pse ako je i sami ne jedu", izjavio je Bethencourt.
Jovana Joksimović svoju vitku figuru duguje ovom sportu, a omiljenog slatkiša se ne odriče
