Trećina pripadnika generacije Z smatra da bi žene trebale biti pokorne partnerima
Istraživanje Ipsosa i Global Institute for Women’s Leadership pri King’s College London obuhvatilo je 23.000 ljudi iz 29 država, uključujući Veliku Britaniju i SAD, i pokazalo da muškarci generacije Z imaju izraženije mizogine stavove od baby boomera. Gotovo trećina mlađih muškaraca smatra da bi supruga trebala slušati svog muža, a 33 posto vjeruje da bi muž trebao imati posljednju riječ u važnim odlukama, prenosi Metro.co.uk.
Istraživanje je pokazalo i da 24 posto muškaraca rođenih između 1997. i 2012. smatra da žene ne bi trebale biti previše nezavisne. Istovremeno, 41 posto muškaraca generacije Z smatra da su žene s uspješnom karijerom privlačnije, što dodatno oslikava kontradiktorne poglede unutar ove generacije.
Primjetne su i razlike među generacijama kada je riječ o seksualnim odnosima. Zabrinjava podatak da 21 posto muškaraca generacije Z misli da "prava žena" nikada ne bi trebala inicirati seks, dok takav stav dijeli samo 7 posto muškaraca iz generacije baby boomera. Još alarmantnije, 59 posto muškaraca generacije Z smatra da se od njih očekuje previše u podršci rodnoj ravnopravnosti.
Prema Kathryn Higgins, profesorici globalne digitalne politike na Goldsmithsu, s fokusom na feminizam i rod, ovi stavovi su duboko zabrinjavajući, ali ih treba posmatrati u kontekstu sve šire ekonomske nesigurnosti. Ona ukazuje da mladi svih rodova pate u sistemu koji produbljuje jaz između najbogatijih i ostalih te ne stvara stvarne prilike da mladi žive živote kakve su zamišljali.
Higgins smatra da takva pozadina otežava ozbiljne razgovore o moći i privilegiji s mladim muškarcima, od kojih mnogi ne mogu pronaći stabilan i pošteno plaćen posao, ne mogu priuštiti stanovanje i suočeni su s perspektivom daleko neudobnijeg života od onog koji su imali njihovi roditelji. Zbog toga, kako objašnjava, oni često negoduju na samu pomisao da pripadaju privilegovanoj grupi.
Profesorica ističe da se mladi muškarci možda ne osjećaju privilegovano, ali to ne znači da privilegija ne postoji niti da je rodna ravnopravnost uzrok njihovih problema. Naprotiv, različiti akteri, od političara do influensera, nastoje iskoristiti nezadovoljstvo mladih muškaraca u vlastite političke i finansijske svrhe.
Kao primjere javnih ličnosti koje doprinose ovim narativima navode se Donald Trump i Nigel Farage, koji su podržali Andrew Tatea, samoprozvanog "alfa mužjaka" i istaknutog promotera tradicionalnih i hijerarhijskih rodnih uloga.
Rastuća mizoginija i regresivni stavovi o rodnim ulogama među muškarcima generacije Z ipak nisu samo posljedica krize troškova života. Higgins naglašava da i mlade žene trebaju poslove i domove i da ih aktuelni sistem jednako teško pogađa, ali da je njihov odgovor uglavnom u većim očekivanjima od muškaraca u svom okruženju.
Prema njenom tumačenju, mlade žene više nisu društveno i finansijski prisiljene ulaziti u veze s muškarcima koji ne žele biti njihovi ravnopravni partneri. Umjesto toga, mogu živjeti same, postati samostalne majke ako to žele ili ući u partnerske odnose s drugim ženama.
Higgins ističe da je stoga razumljivo što mladi muškarci imaju osjećaj da imaju manje kontrole u intimnim odnosima nego ranije generacije, jer je autonomija žena veća. Međutim, to ne znači da su žene stekle moć nad muškarcima, već da su dobile pravo na vlastite odluke.
Ako išta, naglašava profesorica, pojedini mladi muškarci reagiraju na ovu autonomiju žena pojačanim prijetnjama nasiljem i prisilom, jer umjesto ravnopravnog partnerstva priželjkuju povratak u imaginarni poredak u kojem su žene podređene. Ovo stvara dodatne rizike za žene koje se opredjeljuju za samostalnost.
Voditeljica istraživačkog projekta, profesorica Heejung Chung, direktorica Global Institute for Women’s Leadership ocjenjuje da iza ovih stavova stoji mnogo strahova i osjećaja gubitka društvenog položaja kod muškaraca. Ona upozorava da nastaje "praznina" u kojoj se šire poruke usmjerene protiv rodne ravnopravnosti, mladih žena i migranata.
Kao moguće rješenje, Higgins naglašava da se ne smije nasjesti na zamku okrivljavanja žena za teškoće mladih muškaraca. Umjesto toga, potrebno je ozbiljno shvatiti ekonomsku "nasilnost" sistema prema svim mladima i suprotstaviti se onima koji profitiraju na nezadovoljstvu muškaraca generacije Z.
Ona upozorava da spomenuti akteri nastoje privući mlade muškarce dublje u online prostore mizoginije ili ih približiti političkoj desnici, nudeći im prividno jednostavan izlaz kroz ideju da bi im život bio lakši kada se ne bi morali takmičiti sa ženama za poslove, brinuti o njihovim iskustvima ili dijeliti kućni rad s ravnopravnom partnericom.
