Stav dijetetičara
0

Jesu li umjetni zaslađivači zdrava alternativa šećeru

M. A.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Svi smo čuli da šećer negativno utječe na ljudski organizam. Sudeći prema nekim analizama, šećer stvara ovisnost, može dovesti do pretilosti, a čak se sumnja na povećanje rizika od raka. Kada čovjek počne jesti zdravije, prvo što učini je smanjenje unosa šećera i okretanje umjetnim zaslađivačima.

Uglavnom, nakon razgovora s dijetetičarem, ljudi počinju konzumirati umjetne zaslađivače ili alternative šećeru koje će popraviti okus hrane. Međutim, ostaje pitanje jesu li ove alternative bolje od šećera i hoće li vam pomoći da smanjite stomak?

"Zaslađivači se mogu klasificirati kao hranjivi ili nemasni. Zaslađivači daju otprilike četiri kalorije po gramu i razgrađuju se u glukozi u tijelu", kaže dijetetičar Estee van Lingen.

Samo neki primjeri hranjivih zaslađivača uključuju melasu, med i kukuruzni sirup.

No, važno je upozoriti da te alternative nisu uvijek zdravija zamjena za šećer, jer još uvijek sadrže kalorije i utječu na nivo glukoze u krvi, iako bi mogle imati druge koristi, kao što su protuupalna svojstva meda.

Šećerni alkoholi poput sorbitola, maltitola, eritritola i ksilitola su derivat saharida (jednostavna molekula šećera) koji se samo djelomično apsorbiraju u tankom crijevu i daju sladak okus hrani, ali slabo utječu na nivo glukoze u krvi i smatraju se nehranjivim.

"Nehranjivi zaslađivači, poput acesulfama kalija, ciklamata i saharina, su od 30 do 3.000 puta slađi od stonog šećera i zato se mogu koristiti u malim količinama pružajući sladak okus uz minimalne kalorije", objašnjava van Lingen.

Prehrambeni aditivi poput umjetnih i tzv. intenzivnih zaslađivača dobijenih iz prirodnih izvora podvrgavaju se izuzetno temeljitoj i pažljivoj kontroli prema Zakonu o hrani i lijekovima (FDA).

"Sigurnost zaslađivača testira se na različitim eksperimentalnim životinjskim modelima, pri stopama izloženosti koje znatno prelaze očekivane nivoe ljudske potrošnje. Ovo testiranje identificira puteve apsorpcije, metabolizma i izlučivanja zaslađivača", kaže van Lingen.

Samo je nekoliko zamjena za šećer odobreno za upotrebu. Tu spadaju acesulfam-kalij, polidekstroza, sukraloza, zaslađivači iz biljke stevija, taumatinski i šećerni alkoholi (polioli) poput sorbitola, izomalta, laktitola, maltitola, manitola i ksilitola.

Iako postoji mnogo alternativa šećeru koje je FDA odobrila, postoje i brojna istraživanja koja kažu da dugotrajna upotreba tih alternativa nije zdrava. Zaslađivači poput acesulfam-kalija povezani su s povećanjem tjelesne težine, što može izazvati rak i utjecati na ubrzan razvoj beba tokom trudnoće.

Uprkos činjenici da ove alternative nisu uvijek najzdravija opcija, u usporedbi s šećerom one se i dalje preporučuju.

"Kako sve ovo mora biti testirano i odobreno prije prodaje, konzumiranje malih količina svakodnevno neće naštetiti, ali kao i kod većine stvari u životu, umjerenost će i dalje ostati ključna", savjetuje van Lingen.

Uzimanje prevelike količine zaslađivača može dovesti do uznemirenog trbuha zbog toga što ih tijelo ne može u potpunosti apsorbirati, piše Health24.