Tijelo pamti gojaznost
0

Zašto mnogi ljudi brzo vrate kilograme? Odgovor bi mogao biti "skriven" u imunološkim ćelijama

Piše: L. R. |
"Memorija gojaznosti" mogla objasniti zašto tijelo može pružati otpor gubitku masnog tkiva (Foto: Shutterstock)
"Memorija gojaznosti" mogla objasniti zašto tijelo može pružati otpor gubitku masnog tkiva (Foto: Shutterstock)
Poslušajte članak
Gubitak težine i održavanje postignute težine može biti izuzetno teško. Naučnici su sada možda otkrili da je jedan od razloga to što gojaznost može ostaviti trajno "sjećanje" u imunološkim ćelijama koje se nalaze u masnom tkivu.

Studija provedena na miševima pokazala je da gojaznost uzrokuje dugotrajne promjene u imunološkim ćelijama poznatim kao makrofagi, čime se remete procesi koji inače pomažu masnom tkivu da pravilno funkcioniše.

Ključno je da su ove promjene opstale čak i nakon što su gojazni miševi prebačeni na ishranu s niskim udjelom masti. To bi moglo objasniti zašto su imali problema s gubitkom težine.

Istraživači navode da bi ova ćelijska "memorija gojaznosti" mogla objasniti zašto tijelo može pružati otpor gubitku masnog tkiva.

Liječnica Amelie Bonnefond, stručnjakinja za genetiku gojaznosti koja nije učestvovala u studiji, izjavila je za BBC da nalazi eksperimenata na miševima pružaju nove i uvjerljive mehanističke dokaze o tome kako se ćelije povezuju s pamćenjem gojaznosti.

Makrofagi u masnom tkivu imaju nekoliko zadataka, uključujući uklanjanje mrtvih ćelija i obnavljanje supstanci koje podstiču razgradnju masti.

Međutim, da bi normalno funkcionisali, makrofagi moraju biti sposobni provoditi "alternativno splajsovanje", proces koji omogućava ćelijama da uzmu kopije genetskog koda i preurede ih u različitim kombinacijama.

Na taj način jedan gen može proizvesti širok spektar bioloških molekula, a ovaj proces je fundamentalan za normalno funkcionisanje ćelija.

Kada su istraživači ispitivali makrofage u masnom tkivu gojaznih miševa, otkrili su trajne probleme s ovim procesom koji nisu uočeni kod mršavih miševa.

Tim je potom istražio da li se nešto slično može dogoditi i kod ljudi. Analizom uzoraka masnog tkiva osoba s gojaznošću i bez nje pronašli su dokaze o sličnim razlikama u makrofagima.

Ipak, Bonnefond nije bila uvjerena u rezultate eksperimenata s ljudskim tkivom, navodeći ih kao glavno ograničenje studije. Nalazi su uglavnom zasnovani na korelacijama i nisu uzimali u obzir potencijalno važne faktore poput dobi i spola.

Profesor Ferdinand von Meyenn, stručnjak za ishranu i metaboličku epigenetiku, rekao je da studija ne pokazuje jesu li ćelijske promjene izazvane gojaznošću dugotrajne kod ljudi.

"Ciljanje defektnih makrofaga kako bi se pomoglo u gubitku težine razumna je terapijska ideja u principu", rekao je profesor Ferdinand von Meyenn.

Međutim, dodao je da smo još "daleko" od pretvaranja ove ideje u tretman za ljude.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Glasaj u anketi Klixa Popuni svoj glasački listić — iste liste koje ćeš dobiti u kabini 4. oktobra, prema svom prebivalištu. Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Možda vas zanima