Salo na stomaku može biti povezano s hormonima, ljekari navode moguće znakove

Sara Gottfried, autorica knjiga "The Hormone Cure" i "The Hormone Reset Diet", navodi da tijelo s godinama može postati otpornije na inzulin, zbog čega se masne naslage lakše skladište nego sagorijevaju.

Kod žena se s ulaskom u perimenopauzu i kasnije može javiti i dominacija estrogena, što dodatno potiče inzulinsku rezistenciju.

Inzulinska rezistencija može utjecati i na leptin, hormon koji tijelu šalje signal sitosti. Gottfried objašnjava da stalno povišen leptin može dovesti do slabijeg rada leptinskih receptora pa mozak ne dobija jasan signal da treba prestati jesti.

Promjene estrogena tokom premenopauzalnih i postmenopauzalnih godina mogu biti povezane s promjenama raspoloženja i debljanjem u području struka.

Aviva Cohn, asistentica na Rutgers Robert Wood Johnson Medical School, kaže da je manjak estrogena nakon menopauze povezan s povećanjem sala na stomaku, dok Scott Keatley dodaje da i pad estrogena tokom i nakon menopauze može doprinijeti abdominalnoj masnoći.

Stres je još jedan važan faktor jer podiže nivo kortizola. Jacqueline Montoya, liječnica urgentne i intenzivne medicine, objašnjava da visok stres i anksioznost mogu aktivirati stanje "borbe ili bijega", povećati kortizol i poslati tijelu signal da skladišti više masnoće.

Ljekari kao moguće znakove hormonske neravnoteže navode i iscrpljenost uz nesanicu, neredovne menstruacije, izraženu želju za šećerom i porodičnu sklonost nakupljanju sala na stomaku.

Ako su simptomi praćeni neobjašnjivim debljanjem, niskom energijom ili osjećajem hladnoće, ljekar može uraditi krvne nalaze radi provjere štitne žlijezde i drugih hormona.

Stručnjaci preporučuju uravnoteženu ishranu, više vlakana, povrća, proteina i zdravih masti, te smanjenje rafiniranih ugljikohidrata, dodanog šećera i alkohola.

Uz to savjetuju kombinaciju kardio treninga i vježbi snage, dovoljno sna i upravljanje stresom, dok naglašavaju da ciljano skidanje sala samo sa stomaka nije moguće.