Doktori otkrili najčešće pogreške roditelja koje ometaju dječiji san

Mnogi roditelji, i kad imaju najbolju namjeru, stvaraju navike zbog kojih dijete teže zaspi ili se često budi tokom noći. Stručnjaci za dječiji san, čije savjete prenosi američki portal Parents, kažu da se većina tih grešaka može ispraviti uz dosljednu rutinu i predvidljivo okruženje.

Djeca spavaju manje nego što roditelji misle

Da roditelji često ne vide stvarno stanje, pokazalo je istraživanje Univerziteta Brown objavljeno u časopisu Frontiers in Pediatrics. Naučnici su sedmicu pratili san 102 djece osnovnoškolskog uzrasta. Iako je 83 posto roditelja vjerovalo da njihovo dijete spava dovoljno, uređaji za praćenje sna pokazali su da preporuke ispunjava tek 14 posto djece.

Prema Američkoj pedijatrijskoj akademiji (AAP), djeca od šest do 12 godina trebaju između devet i 12 sati sna. Djeca u istraživanju u prosjeku su spavala osam sati i 20 minuta, a roditelji su procjenjivali da spavaju više od devet i po sati. Razliku čini vrijeme koje roditelji ne primijete: djeca su noću u prosjeku bila budna više od 38 minuta, a roditelji su navodili manje od pet minuta.

"Roditelji često ne vide koliko djeci treba da zaspu ni koliko se puta probude tokom noći", rekla je Diana S. Grigsby-Toussaint, vodeća autorica studije i vanredna profesorica na Fakultetu za javno zdravlje Univerziteta Brown.

Uspavljivanje u naručju i uz flašicu

Kod beba je jedna od najčešćih grešaka da ih roditelj uvijek uspava ljuljanjem ili u naručju. Doktori savjetuju da se to nakon trećeg mjeseca ograniči i da se beba stavlja u krevetić dok je pospana, ali još budna. Judith Owens, direktorica Centra za poremećaje spavanja kod djece u bostonskoj dječijoj bolnici, objašnjava da beba tako nauči da može zaspati samo uz roditelja. Zbog toga se ne zna sama uspavati kad se probudi usred noći.

Slično je i s hranjenjem. Ako je dijete naviklo da zaspi uz dojenje ili flašicu, tražit će ih pri svakom noćnom buđenju. Zato je savjet da posljednji obrok bude završen prije početka večernje rutine.

Jodi Mindell iz Dječije bolnice u Philadelphiji upozorava i na spavanje isključivo u kolicima ili autosjedalici, jer dijete tada poveže kretanje sa snom. Preporučuje da barem polovina dnevnih spavanja bude u krevetiću. Roditelji ne bi trebali ni trčati u sobu na svaki zvuk, jer se, kako kaže Mindell, tako stvara problem sa spavanjem tamo gdje ga nema.

AAP ne preporučuje da dojenče spava u istom krevetu s roditeljima zbog rizika od gušenja i sindroma iznenadne dojenačke smrti.

Predug i prekasan dnevni odmor

Kod male djece problem često nastaje zbog dnevnog sna. Većina djece između 15. i 18. mjeseca prelazi s dva dnevna spavanja na jedno. Stručnjaci savjetuju da dnevni odmor ukupno traje najviše tri sata i da ne počinje nakon 14 sati, kako bi dijete navečer bilo dovoljno umorno.

Greška je i prerano preseljenje u veliki krevet. Mindell kaže da mnogi roditelji pogrešno misle da to mora biti do druge godine, a mala djeca često nemaju dovoljno samokontrole da ostanu u krevetu bez ograde. Ako se dijete ne penje iz krevetića, najbolje je sačekati do treće godine.

Igra pred spavanje i popuštanje u rutini

Posljednji sat prije spavanja treba biti miran, bez trčanja i škakljanja, a bolje uz čitanje i tihe aktivnosti. Owens upozorava da roditelji predškolaca oko četvrte ili pete godine često popuste i prestanu insistirati na stalnom vremenu odlaska u krevet, iako je djetetu predvidljiva rutina i dalje potrebna.

Ako roditelj leži pored djeteta dok ne zaspi, stručnjaci savjetuju da se postepeno udaljava: prvo na rub kreveta, zatim na stolicu u sobi, pa do vrata. Mokrenje u krevet ne treba pretvarati u problem, jer je, kako navode, normalno da se dešava do sedme godine.

Istraživači s Univerziteta Brown kao najvažnije preporuke navode večernju rutinu i isto vrijeme odlaska u krevet i buđenja, i vikendom. Savjetuju i fizičku aktivnost i boravak na dnevnom svjetlu tokom dana, ograničavanje ekrana pred spavanje te udobno okruženje za spavanje.