Poturica Bože mili, oksimoron on je živi. Crkvu bosansku spominje, polumjesec i zvijezdu uzdiže. Na Tvrtka se on poziva, dok sina Muhamedom naziva. Bošnjaštvom se diče, identitetom na Turčina liče. Vole jezik bosanski, Allaha mole na arapski. Puna mu usta bosančice, stara literatura arabice. Ogrnuo se kršćanskim ljiljanima, arlaučući arapskim pod njima.
U njega je multietnička armija, mudžahedine postrojava Alija. Poturica tursku veliča i želi, trbuhom za kruhom u Njemačku on seli. Tisuć godina nosi ime svoje, od 93. Bošnjakom se on zove. Armija mu sila nepobjediva, frtalj Bosne ona držala. Hebe mamu ustašku, ponosan na handžarku. Multietničar on je pravi, poručujući Srbinu da traktor pali.
Goloruk on se borio, dok je vareške Hrvate puškom progonio. Drži se vjerno islama, pije šljivu iz kazana. Kleo se u Tita i partiju, na izborima glasao za Aliju. Narodno ime ne zaboravlja, bilobord na bandere postavlja.