Slika i prilika prosjecnog "rodjenog" smradajlije, olicenje krkanluka, divljastva i primitivizma.
Smradajlije je najbolje opisao M. A. Henda. Nije mogao vjerovati koja su to govna i pi cke, da su se razbjezali cim je zapucalo, ostavili svoj grad i opcenito BiH... Posto je i sam sarajlija, ostao je duboko ganut njihovim primitivizmom, nezahvalnoscu i kukaviclukom da im je sklepao pjesmu...
"Sarajevska raja,
dok gradovi Bosnom gore,
daleko ste bili,
kad je tesko,
Sarajevo ostavili..."
Danasnje smradajlije su jos veca govna od ovih u njegovoj pjesmi a oni sebe dijele na:
1. "prave" ili "rodjene" sarajlije - kategorija u koju svaki smradajlija sam sebe svrstava, a predstavlja gospodu i olicenje kulture pomenute "metropole", ukratko neku vrstu privilegije, jer svi ostali su, po njima, gradjani drugog reda. U sustini realno gledajuci oni su cista suprotnost od toga. U ovu kategoriju spadaju ovakve spodobe poput ovog divljaka i Mime Sahinpasica...
2. doslje - u ovu kategoriju se (ni krivi ni duzni) ubrajaju Focaci, Sandzaklije, istocnjaci, Srebrenicani i ostali koji prosjecnom sarajevskom neradniku i nehljebu, narkomanskom olosu navodno "uzima posao" i hljeb iz usta, jer je nastanjen ili radi u Sarajevu...
Njima se pripisuje i svaki belaj koji u ovoj vukojebini napravi upravo ovaj "rodjeni" Sarajlija... Time se nastoji opravdavati pogan a i oprati Sarajevo, kao najgora vukojebina u BiH