Necu da zivim u drzavi ratnih zlocinaca. Necu sa zivim u drzavi u kojoj u Sarajevu, gradu kojeg su razarali i ubijali cetiri godine, sad radi kcerka Momcila Krajisnika, tw mnogobrojna djeca oceva koji su ratovali u jedinicama Mate Bobana. Ovo je zemlja koju u dalje, poslije rata, drze oni isti ljudi koji su je granatama razarali, koji su slali u logore, ubijali nevine, rusili mostove, itd.
Dodao bih još da neću da živim u zemlji gdje su oni iz rezervnog sastava policije zauzeli mjesta koja pripadaju herojima sa prvih linija. Do sad sam gledao bar 5-6 namještenih otkaza šehidskim porodicama. Svaki put po mjesec dana nisam mogao ko čovjek spavat. Sam se sebi gadim što se nisam digao, pa makar i ja izgubio posao.