Progon preko 100 obitelji u Srbac, i njihov trogodišnji boravak u logoru, djelimično je opisano u knjizi \'Cazinska buna 1950.\' autorice dr. Vere K. Bukić. Sudbina pojedinca neodvojiv je dio života porodice i obratno. Unaprijed obilježen kao unutarnji državni neprijatelj, bio sam praćen (špijuniran), ponižavan, vrijeđan, poslovno onemogućavan. Pokušali su me vrbovati i za suradnika UDB-e“, tužno je svjedočio Ahmet Čović.
Stradanje obitelji Ale Čovića nije jedinstven slučaj. Sličnu sudbinu doživjele su i obitelji drugih ustanika. Stradanja ovih obitelji i pojedinaca nisu rezultat njihovog neprijateljskog djelovanja, već isključivo odmazda za djela njihovih očeva. Njihovi roditelji su proglašeni krivima, jer nisu htjeli gledati da im djeca umiru od gladi i nisu željeli trpiti neviđena poniženja. Sve ovo je, nažalost, dio naše prošlosti, od koje ne možemo pobjeći, niti je smijemo ignorirati. Nju moramo sagledati, upoznati, i razlučiti dobro od zla.
Rumunski mediji: Himnu u Zenici izviždali zbog transparenta o zločincu Mladiću
Demirović o mogućem duelu protiv Srbije ili Hrvatske: Svi znate odakle je moja žena, politika me ne zanima
"Prevara stoljeća" u Francuskoj: Kako se na CO2 kvotama kralo i do 600.000 eura dnevno
Dobro došli u Vice City: Miami Heat mijenja ime i parket u čast izlaska igre GTA VI
Nakon više od 70 godina: Identificirani ostaci šest američkih vojnika iz Korejskog rata