U njegovo vrijeme svatko je mogao biti optužen kao državni neprijatelj i svatko je morao paziti što govori, jer su tajni agenti bili posvuda i svaka riječ protiv vladajućeg režima mogla je odvesti čovjeka u robiju ili smrt. Nisu bili rijetki slučajevi kada su ljudi završavali u logorima i bez da su protiv njih postojali dokazi ili svjedoci. . Zatvorenici bi bili bi bili premještani u zatvor ili pogubljivani. Mučenje nije bilo službeno odobreno, osim na vrhuncu represije 1937.- 1938., razdoblju poznatom kao ‘’veliki teror’’ ili ježovščina - prema komesaru za unutarnje poslove Nikolaju Ivanoviču Ježovu. (Overy, 2005: 182)