«Strašne batine koje nije zaslužio učinile su dječaka jednako mračnim i okrutnim kakav mu je bio otac. Od očeve okrutne bezosjećajnosti branio se sumnjičavošću, nepovjerenjem, budnošću, oprezom, laganjem, pretvaranjem i izdržljivošću.» (Deutscher, 1967: 21). Kad je propao kao samostalan obrtnik, Visarion je napustio i obitelj i Gori te otišao u Tbilisi gdje se zaposlio kao radnik u tvornici cipela. Čini se da je to doživio kao veliko poniženje. Htio je postati vlastiti gazda, a postao je nadničarski rob.