Evo da se uključim: Razumijem i jedne i druge. Bio sam i prošao obje vrste razmišljanja, od ego tripa kako sam shvatio sve sto se shvatiti da, preko ateistčkih dilema \"zašto Bog dozvoljava da nedužna djeca umiru\" i slična pitanja, do nečega gdje sam sad, na sredini to dvoje. Bio sam u prilici da se osjećam niže vrijedan pored nekog taze \"samoprosvjetljenog\" vehabije, i kako neko već napisa, smo da potvrdim - to jesu zaista jaki ego tripovi, a nekada sam opet vjerovatno i drugima sam ja tako djelovao. Neko pomenu neke stranice i odgovore na najpoluarnija ateistička pitanja i argumente, evo odma da rezimiram da se nažalost sve svede na \"može mu se - hoće mu se\" NEma tu neke teške ogromne tajne i odgovora koji se tako najednom pompezno otkrije i sve vaše dileme nestanu. Niti je problem u tome što se neko plaši istine. Stvar je u nepreciznim, šturim nekonkretnim odgovorima.