njegovi najbolji likovi su Ćorkan, Alihodža, fra Petar, Sinan (derviš), čak i Mustafa Madžar sa svojim mračnjaštvom. Takođe Džem i Alija Đerzelez - ako se ikome podsmijevao, to su bili likovi poput prote iz \"Anikinih vremena\", Prelca, braće Morić - prevrtljivaca, bolesnika... neovisno o naciji ili vjeri, mahalaštvu, onome ružnom u čovjeku čega ima u svima nama, a što danas olako krstimo \"Balkan\", a da nismo pokušali toga se otresti. jedna od najboljih kraćih priča je o vezirovom slonu, jer tu daje suštinu Bosne - sitne ljude, koji tuđu brigu brinu i žive po principu \"nek komšiji crkne krava\" i onih, upravo kao fra Marko ili Ćorkan, koji bi da svima bude potaman, da je vas dunjaluk lijep, kao tamo gdje oljušteni zid zna roditi novčić. Oni koji neknjiževne stvari traže u Andriću naravno da će ih naći - i polupismen može u bukvaru prepoznati zavjeru - zar nismo vidjeli dokle nas je odvelo \"prepoznavanje\" deda Mraza? U Andriću traži ono što on KAŽE, ne ono što MISLIŠ da kaže