kako je smjesno (a istovremeno i tuzno i jadno) da na ovom prokletom Balkanu se uvijek netko raduje kad se susjedu nesto neprijatno desi jer toliko smo navikli na patnju, siromastvo, korupciju itd da se uvijek tjesimo kad saznamo da od toga i drugi pate. Nekad smo bili jaka zemlja. Postovana u svijetu. Dozvolili smo da je vanjski neprijatelji razbiju, koristeći kao pomoćnike unutarnji ambiciozni šljam. Sada imamo mala beznačajna dvorišta koja pokušavaju figurirati kao države. Zivila Juga