Nazalost, ne mogu ostati ravnodusan kad citam koliko je zla i pakosti u bolesnim komentarima pojedinaca na sarajevo-x portalu. Vjerujem iskreno da se stanje u Bosni i Hercegovini mijenja (nabolje), ali to se ne moze zakljuciti na temelju onoga sto mogu procitati izmedju redova. Bilo bi dobro da ovaj komentar podijelim u nekoliko tematskih dijelova. Kad bolje razmislim, mozda bi covjek trebao napisati - knjigu. Prije svega, Bosni i Hercegovini nema buducnosti ukoliko ne naucimo postivati razlike. Postivati razlike ne znaci izjednacavanje ili brisanje razlika... na nasim prostorima, nazalost, ljude treba prvo opismeniti, a potom ih nauciti pravilima zdravog razuma i kulture medjusobne komunikacije (dijaloga). Naporno je to i veoma zahtjevno, ali mozda vrijedi truda. Bilo bi dobro i pozeljno kada bi pojedinci koji posjecuju ovaj portal shvatili da se ljudi uglavnom dijele na dobre ili zle, zlocince i zrtve, a to nikada nije bez subjektivnog dojma. Smatram da je nepostivanje razlicitosti jednako opasno kao i njihovo stapanje u nesto istovjetno, odnosno u masu u kojoj ne mozes naslutiti njene dijelove. Mozda je to pretjerano filozofiranje u zemlji u kojoj prosjecan gradjanin jos uvijek ne pravi razliku izmedju etnicke i vjerske pripadnosti, a ljudi se svrstavaju po "osjecaju pripadnosti". To je jos uvijek razumljivo, jer zivimo u drustvu koje je ranjeno i puno mrznje i strasti... Tome ipak treba dati prostora. Bol i patnju nije lako kanalizirati, a cesto se ona ispoljava na objekt prikrivene mrznje = drugoga i drukcijega. Strah je korijen svake agresije i nasilnistva. Psihologija moze potvrditi da su najveci zlocinci zapravo ljudi koji nikada nisu uspjeli kanalizirati vlastite strahove. Uostalom, htio sam napisati nekoliko rijeci o obnovljenom Starom mostu i zbivanjima oko ceremonije otvaranje. Prije svega, ja sam katolik iz BiH, drzavljanin BiH i time se ponosim. Ponosim se ovom zemljom i onim sto sam u njoj naucio. Zbog svega toga jos uvijek imam nade i hrabrosti vjerovati u ljudskost ovog podneblja. Zelim se zahvaliti svim dobrim ljudima koji shvacaju sto predstavlja (na simbolickoj razini) otvaranje obnovljenog Starog mosta. Tu ne treba trositi mnogo rijeci. U manifestaciji sam i sam sudjelovao, ali ne u sredisnjoj ceremoniji otvaranja mosta, vec u kulturno-umjetnickom programu koji se odvija u Mostaru vec vise od mjesec dana. Iako sam rodjeni sarajlija, uzivao sam u trenutku tisine kojim sam pozdravio novi "Stari" te veceri zajedno s nekolicinom ljudi iz naseg hora (napomene radi: te noci smo pjevali islamske, katolicke, jevrejske, pravoslavne i ostale duhovne pjesme na trgu ispred mostarskog pozorista)... ne mogu opisati sto sam sve osjecao, vecinom bol i tugu, ali istovremeno radost i prkos, onaj poseban inat koji poznaju samo iskreni ljubitelji sevdaha i Bosne. Kao drzavljanin BiH i gradjanin Sarajeva, osjecao sam veliku tugu i bol (ali i mrznju prema rusiteljima mosta) jer sam po prvi put nakon rata poceo sumnjati da je Bosna i Hercegovina politicki moguca i smislena drzava, barem u dejtonskom obliku. Mrzio sam te svoje misli, ali me svaka posjeta sarajevo-x portalu dodatno utvrdi u takvom razmisljanju. S druge strane, osjetio sam i neku prkosnu radost sto sam bio okruzen ljudima kojima je veoma stalo do toga u sto vjeruju i nacin na koji vjeruju, pa smo se uspjeli naci i pokloniti zajednicku minutu tom divnom zdanju... Ljudi znaju cemu sluze mostovi. Upravo zato ih ruse... Dvije obale nikada nece postati jedna obala - upravo zato sto ih rijeka razdvaja, ali most ce uvijek i vazda predstavljati mjesto susreta i prozimanja razlicitosti. Tko umije shvatiti, neka shvati. Ne zelim ovdje nikoga vrijedjati, ali ovi klinci sto se "napaljuju" etno-konfesionalizmom to (mozda)nikada nece shvatiti. Uostalom, ja ovo pisem za normalne ljude, za koje znam da jos uvijek postoje i zbog kojih se ponosim sto sam ovdje i sto cu ovdje ostati (ideolozima usprkos)! PS. Ceremoniju otvaranja uopce ne zelim komentirati. Most je mogao i bez toga, ali sitne duse nisu. Pozdrav iskrenim ljudima!