Nema ovdje samo jednog krivca. Nisu samo roditelji zakazali. Nije samo škola. Nije ni Mahirovo društvo iz škole. A sigurno je da nije ni Mahir kriv što je izabrao Vječnost umjesto stida. Svi su krivi i za robije i to doživotne. I roditelji i škola i prijatelji. Mali Mahir je sada na ljepšem mjestu gdje ga VIŠE VOLE nego mi, šupci. Da, svi smo krivi i sve nas treba natjerati da skočimo sa 8 sprata, da barem u letu razumimo Mahirov bol....