Poslije 45' država je napala na selo, bukvalno je sve otimala seljacima, a to pravdala nekom reformom.
Tako su oformljene zadruge.
Seljaci su bili domišljati, pa su ćak i na gradska groblja nosili vreće pšenice, kokuruza, i dr.
Tada je vlast počela da vrbuje unutar svakog sela pojedince i da ih ucjenjuje.
Oni su počeli da odaju svoje komšije, a rezultat je bio da su oni koji su proizvodili hranu bili na samoj ivici siromaštva.
U jednom selu su se dosjetili i pobunili ali do tada na neviđen način
Naime, cijelo selo je ustalo i otišlo pred ono što se tada zvalo ''mjesna zajednica''.
Kada je izašao komesar, ili ko već da ih dočeka, on je prvo pozvao miliciju misleči da je riječ o pobuni protiv države.
I sve dok nije došla milicija nije smjeo da izađe pred narod koji je samo mirno stajao ispred mjesnog ureda.
Kada je milicija stigla, odvažni činovnik je izašao pred narod i uzviknuo,
''šta je ljudi, digli ste se protiv narodne vlasti''.
Onda je jedan seljak istupio i rekao, nismo se mi digli protiv države, nego smo došli da se predamo.
Hočemo svi u zatvor da nas vodite jer nemamo šta da jedemo.
Poenta je da za razliku od onog vremena, danas je zatvor Hilton a za par godina će zbog puta u EU biti još komforniji.
Tako da svi ljudi koji dođu u situaciju da nemaju šta da jedu, treba da idu u zatvor da njih malo država hrani.
