Safvet beg Bašagić "Bošnjaku" 2. VII. 1891.g. Primi pozdrav, premili spomene, Od gorštaka sa studene st'jene, Gdje-no soko sokoliće leže, Gdjeno zemlja krvnu braću steže, Gdje se bolji očekuju dani, Gdje se štuju svoji velikani. Ti poleće nebu pod oblake, Da ugasiš žarkom suncu trake l sneseš ih u gnijezdo milo. Ha, Bošnjače! Sretno tebi bilo! Miloj Bosni stani na međniku Miloj Bosni na ponos i diku! Moj Bošnjače, oko sokolovo, Dosta slatkih prespavasmo snova, Dosta ljutih preboljesmo rana Kroz nekolko godinica dana. Već je hora, koja doći mora, Da poletiš kao soko sivi, Da povikneš: Jošte Bošnjak živi; Jošte živi, mrijet mu se neće, Dok se zemlja oko sunca kreće. Znaš "Bošnjače", nije davno bilo, Sveg mi svjeta! nema petnaest ljeta, Kad u našoj zemlji ponositoj I junačkoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja pa do Brodskih vrata Nije bilo Srba ni Hrvata. A danas se kroza svoje hire Oba stranca ko u svome šire. I još nešto, čemu oko vješto, Hrabri ponos i srce junačko Nada sve se začuditi mora: Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago Naše ime ponosno i drago; Eto hore, šećer razgovore! Kucnuo je časak odlučnosti, Da kliknemo i mi u radosti: Zdravo sine, mile domovine, Naš junače, ponosni Bošnjače Pozdravlja te sa krša viteže, Živi, živi na hiljade ljeta! Miloj majci na radost i diku, Boreći se za otajstva sveta. Kategorija Obrazovanje Licenca Standardna YouTube licenca