zao mi sto necu zivjeti dovoljno dugo da vidim kako ih eventualno vjesaju, zatvaraju, bacaju i povlace po blatu, zao mi...a taj dan ce jednom doci. I nece dugo trajati. Kako ih samo nije sramota, i kako ne znaju ono sto svaki normalan covjek zna, da nista nece ponijeti na onaj svijet, a zivot je kratak, danas jesi, sutra nisi. Iza sebe ostaviti djubre i smetiliste, i nije bas nesto za ponos ni za potomke, ni za podanike.Jos se kolko tolko dobro zivi od titine zaostavstine, napravljenih kuca i stanova, vikendica, ponekad se ima sta i prodati. Proci ce i to vrijeme.