Kad mi pomremo, o našim stradanjima će govoriti jedino knjige, multimedijalni zapisi, muzeji, sudske presude i ono što se prenese porodično s koljena na koljeno. Zato je bitna svaka knjiga, svaki dokument, film, predstava, eksponat, uspomena, dokaz... sve što će nekome pomoći da shvati koliko smo patili. Ako se to ne prenese i ne zapamti onda smo osudili i našu djecu da im neko radi isto, a taj neko će bez sumnje s koljena na koljeno naslijediti iste pogane namjere.