Nekoliko stvari poput papagaja ponavlja Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle, tokom predizborne kampanje za predsjednika SDP BiH. Prva, da nije znao šta “centrala” u Sarajevu odlučuje, s kim šuruje i kako troši stranačke pare. Sve dok mu Nermin Nikšić nije rekao kako to nije tačno. “Da jeste, ispalo bi da smo svi mi, pored Lagumdžije, marionete. To nije tačno, jer je sve odluke potvrđivao Glavni odbor, a prije Predsjedništvo”, rekao je Nekšić u jednom od predizbornih nastupa. I što je tačno. Potvrđivali su, dakle, partijski organi čiji je član bio i Imamović. Kao visoki funkcioner stranke. Ako tvrdi da nije znao šta radi Lagumdžija, koji ga je tri puta kandidovao za načelnika Tuzle, onda ne preostaje ništa drugo nego pomisliti da je “blećak” i sve godine bio puka ikebana. A takvi su ljudi štetni jednako kao i oni koji donose loše odluke u ime stranke. Drugo, ponavlja kako je Tuzla bastion socijaldemokratije, te da on, kao glavešina Tuzle, nikada nije doživio poraz. Ni to nije tačno. U odnosu na prve izbore, Imamović je na posljednjim, kada je izabran za načelnika, dobio 18.500 glasova manje. Pobijedio je samo zato što ostali kandidati nisu dobili više glasova. Tačnije, dobio je glasove 15 posto ukupnog broja punoljetnih građana Tuzle! Dobiti 18.500 glasova manje, ravno je porazu. On se posebno manifestovao na posljednjim parlamentarnim izborima, kada je SDP bio četvrta partija po broju glasova, zahvaljujući, između ostalog, i tome što je stranka loše prošla i u “bastionu socijaldemokratije”. Uzgred, na posljednjim unutarstranačkim izborima, u Tuzli je iz izbornog procesa raznim igrama (neplaćena članarina, npr!) odstranjeno oko 1.700 članova, a glasalo je jedva 1.000 onih sa knjižicom SDP-a BiH. O tome je više puta pismima javnost i stranku upoznavao Selim Bešlagić. Kako je moguće da u “bastionu SDP-a” ima samo 1.000 članova!? Onda to više nije bastion socijaldemokratije i priče o tome su puke floskule. I na kraju, Imamović stalno spominje kako u Tuzli dobro stoji, jer “pobjeđuje njegov tim”. I vrapci na grani znaju da u Tuzli odlučuje samo jedan čovjek, i da onaj ko se usprotivi glavešini, na kraju loše prođe. A kakav je kredibilitet “tima koji pobjeđuje” svjedoče činjenice iz sudskih arhiva, prema kojima je u Imamovićevom “timu koji pobjeđuje” i nekolicina osoba koje su pravomoćno osuđene za razne vrste kriminala. Među njima je i općinski pravobranilac, a protiv nekih najbližih saradnika su podignute optužnice za kriminal. I sam Imamović predmet je “obrade” pravosudnih tijela u više krivičnih prijava, a opterećuje ga i sumnja da je već 23 godine nezakonito u tuđem stanu – stanu Vesne Lukić (djevojački Markudov), o čemu bi se uskoro trebao očitovati Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu. Ovih dana jedan od bivših pomoćnika načelnika Tuzle za stambene poslove, izjavio je kako je Imamović ostao u spomenutom stanu samo “zahvaljujući činjenici da izjave svih svjedoka prilikom žalbi Vesne Lukić na oduzimanje stana, nisu jednako vrednovane”. Pametnom dosta, a budućim glasačima za predsjednika SDP-a BiH na znanje i ravnanje.