Gospodin Bajramovic je svjestan da mu se u sindikatima ljulja stolica, pa je krenuo u ofenzivu na vlast, jer s obzirom da je posigao sporazum sa opozicionim strankama o zajedničkom djelovanju, s time je pokušao da anulira suparnike za fotelju i da umanji gnjev članstva koje plača sindikate i sve glasnije zahtijeva od njih da najzad shvate da je vrijeme samoupravljanja i socijalizma davno svršeno vrijeme. Frakcionaštvo u sindikatima koje je sve uočljivije zapravo govori o tome s kojim licemjerjem se pokušava pred radništvo servirati neosmišljena strategija navodne "sindikalne borbe", koja je ako se podsjetimo malo rezultata štrajkova u sindikalnoj organizaciji, radništvu nanijela više štete nego koristi. Novi zakon o radu ne treba tumačiti jednostrano, dapače, protesti izgleda više dolaze iz administracije, što se zaklanja navodnim tegobama u realnom sektoru. Koga u biti "brani" Bajramović, to postaje sve jasnijim, a radnici poručuju nemoj nas braniti više matere ti, opet nam ide šamar.