e Buriću , sa svakim novim uradkom koji se pojavi ovdje ne mogu da te se ne sjetim i pomislim o, kako postoji ovako tužan, usamljen i nesretan čovjek.
Kakav uvod i spominjanje Žižeka, da bi popljuvao Latića i Alispahića.
Moga si to odmah u prvoj kartici, ako ikada čitaš u svojoj tužnoj samoći ovo što ti narod piše , pitam se zaridaš li katkad
o ti tužni i usamljeni čovječe...