Gledam kroz prozor covjeka kako rovi po kontejneru da nadje hranu ili nesto sto bi mogao prodati na buvljaku; racun za struju ce sigurno biti veci, racun za vodu je kao da imam autopraonicu, placam racun za grijanje na +40C, djecu na more mogu odvesti za vikend i to do Neuma i opet kazem hvala Bogu na svemu; ali sretan je ovaj moj grad ako je naziv skole njegov najveci problem pa da se oko toga ova (ne znam kako da je drugacije nazovem nego) fukara (tzv poslanici) svadjaju oko imena skole dok se broj nezaposlenih svakodnevno povecava, dok nam djeca umiru jer nemaju para za lijecenje u svom gradu, dok hiljade ljudi zeli zauvijek da napusti ovaj grad i da ide u svijet trbuhom za kruhom. Ovo je davno prestalo biti tuzno .....