Ono prekrasno stablo koje posijekoše je bilo ljepša dekoracija od svih murala ovog svijeta.. Preživjelo je rat, ali ne i mir.. Ko god je izdao nalog da se posiječe je dno dna od čovjeka.
I meni ga je bilo zao ali tvrdili su da je trulo, a to se tokom sjece moglo I vidjeti... tako da je sigurnije sto su ga posjekli. Medjutim da su tada zasadili neko novo, u ovih deset godina i ono bi se razgranalo ...
Nisam imala srca da ga gledam srušenog.. ali se sećam da je imalo prekrasnu krošnju, koja je ipak simptom da je to stablo za koje se možda moglo boriti.. Bilo je još jedno slično stablo u parku kod II Gimnazije, ali njega nestade jedne noći zadnje godine rata, ako se dobro sjećam.. Ja ga ne bih takla ni za šta na svijetu.. Ipak u pravu si, da su makar zasadili neko novo stablo, pa da sada gledamo kako se mlada krošnja propinje ka nebu, ali jok oni o muralima pričaju..