Prije par godina ispred BBI centra priđe mi jedna djevojka (starija djevojka ili žena), predstavi se da je članica organizacije za zaštitu pasa uz molbu da doniram nešto novca za hranu pasa lutalica. Rekao sam, da i pored činjenice što volim pse, nisam zainteresovan ostaviti prilog za pse koji lutaju gradom i koji su prijetnja po građane, a pored ostalog, novac treba davati ljudima koji su u teškoj socijalnoj situaciji, a ne žitovinjama. Ona je bukvalno zarežala na mene. Kakav sam ja čovjek i bla bla... Na moju konstataciju da treba novac davati ljudima koji ga nemaju, ona je rekla da je to briga države, a ne nas. Nasmijao sam se i još je više razljutio. A onda dodao. "gosođice, država smo mi, a sada razguli od mene". Počela je vrištati, govoreći kako je to napad na ženu (na nju) itd. Poenta svega je, da su članovi ovih organizacija isfrustrirane i iskompleksirane, a uz to vrlo bezobrazne osobe.