Pravopis je glavno obiljezje nacionalizma. Iako smo mi (oni), pokusavali da zadrzimo naziv srp.hrv/hrv.srp, to ocito nije moglo, zbog teznje druga dva naroda da nazovu svoj jezik hrvatskim ili srpskim. Trudili se jesmo (jesu), ali nije uspjelo. Zbog toga smo i mi morali dati nacionalisticki naziv svom jeziku. To je bilo i logicno. Moralo se onda preci i na bosansku normu, a to je najgora stvar. Nije mi jasno zasto je normirano i maramica i maHramica, a samo je maHrama? I molit cu lijepo, precnik-prijecnik, prelaz-prijelaz, pregled-prijegled, premaz-prijemaz, prepjev-prijepjev. Koja je logika u tolikim dubletima. Hajde dobro npr. aksam/vecer, jer je obiljezje neke socio-drustvene zajednice, ali zasto sve ostalo? Meni je stvarno tesko naprezati se da bih izgovorio slovo H u nekim rijecima. Drscem-drhcem, drhcuci-drscuci, lupati-hlupati, olupina-ohlupina, a samo je lupati. I meni najjaci, NAUDITI-NAHUDITI, NUZAN-NUZDAN. Ipak, ja mu skidam kapu. Hhhhhhhhhhhhh! Pravi Bosnjak! :D