Moze se otici iz Sarajeva,ali Sarajevo iz covjeka ne moze nikada.Ko' kod da je ikada nogom krocio u ovaj grad,vise nikada ga iz srca ne moze izbrisati.Svasta su oni pricali,ali ta sila je cudo,da ljubav prema Sarajevu je neopisiva.Ovaj na slici je najljepse godine svog djetinjstva i svoje mladosti proveo ovdje,a svi znamo da su te godine najljepse.Sve sto je pricao o mrznji je zapravo suprotno,to je nemoc da se odagna velikoj ljubavi prema Sarajevu.Tako i Seselj,tako i Kusta i svi ini,anamo tamo.E,moj brate...
hoces reci Foce,Gorazda,Gacka,Visegrada...odavno u Sarjevu ne zive Sarajlije, vec istocni klosari koji se bodu, djepare i dilaju...stidim se glavnog grada, jer djeca sa strane su kulturnija od vas ocam' rodjenih sarajlija i da ne zaboravim sestre mi...