kad kažem sarajevo i puna mi usta ... sarajevo koje je bilo kulturni centar bivše nam države ... grad u kojem se polagao "diplomski ispit" ako si se bavio muzikom ... i još svašta nešto lijepo ... elem kad kažem sarajevo, ja mislim na sarajevo u kojem je živio i radio i ovaj čovjek ... ne mislim još uvijek na ovo sarajevo, koje je iz godine u godinu sve jadnije ... sve ispunjenije fundamentalističkim papcima, umjesto duhom i rajom ... ljudski životi i zidovi su cijena koja je plaćena u ratu za ono što se danas zove sloboda ... a duh ... e to ... to se ubija sistematski ... i tu su najglasnije kvazipatriote i kvazioslobodioci ... bojim se da nikad više neće biti onog sarajeva :-(