Posvetio si svoj život i karijeru voljenom gradu i opjevao ga na načine kako može samo neko ko ga istinski voli. Kažu otišao si sad, a zapravo si otišao davno od ovog grada koji te zaboravio, kao što je zaboravio i drugu svoju istinsku djecu, zaboravio jer je prestao da voli sam sebe. Otišao si jer te pojelo to što se događa gradu kojem si pjevao. Neko reće pisao je gradonačelniku, i predložio ............. kojem gradonačelniku, kojim načelnicima opština? Jel ovim koji svoju ljubav prema ovom gradu i njegovim istinskim zaljubljenicima, iskazuju njegovim uništavanjem. Himna Sarajeva nažalost neće biti Kemina pjesma "Sarajevo ljubavi moja" nego pjesmica iz reklame "beton, beton, samo beton" i staklo naravno. Da ovim gradom upravlja, i da u njemu živi dovoljan broj stanovnika koji ga vole sa bar malo Kemine ljubavi, kultna "Parkuša" bi i sad bila "Parkuša". Druge primjere uništavanja duše i duša ovog grada da i ne pominjem, bilo bi previše.