Svjetske sile sjede u svojoj kuhinji i kuhaju čorbu. Bar ja to tako vidim. Nekad pojačaju plamen, nekad ga malo smanje, negdje puste da zagori i izgori, dodaju pomalo "začina", ali onih ljutih poput ćilija i papra, pa malo dosole i presole, hemijskih aditiva, kako gdje i kako kad, zavisi koliko treba da ih umre. Znaju oni gdje i kad. Od njihove čorbe se ljudi razbolijevaju, krvare i umiru, sve se ruši i nestaje. Plamti sve! Tako ja to vidim. Vidim ih kao one stare oronule čarobnjake iz bajki, sa dugim sijedim bradama, i crnim šiljastim šeširima, iznad kotla u kojem vrije ZLO. NJIHOVO!