U javnost imena, a iza scene suština: Amerikanci i Evropljani najveću bitku vode o ovlastima i moći OHR-a

U javnosti se, u kontekstu ove teme, najviše govorilo o imenima. Pred članicama Upravnog odbora PIC-a su tri glavna kandidata: Antonio Zanardi Landi, Rene Troccaz i William Ruger.

Međutim, rasprava o imenima, koliko god atraktivna, nije glavna i suštinska bitka koja će se voditi na sjednici PIC-a. Najviše rasprave će izazvati pitanje budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR), odnosno slobode u djelovanju, korištenju Bonskih ovlasti i potrebi za intervencije u domaću političku situaciju.

Amerikanci i Evropljani imaju suštinsko razilaženje u pogledu na budućnost OHR-a

Kada ambasadori i politički direktori država članica Upravnog odbora PIC-a sjednu za stol, glavna tema će biti kako bi trebao da izgleda mandat visokog predstavnika u narednih nekoliko godina.

Upravo u ovom se ogleda suštinska razlika i razilaženje između Sjedinjenih Američkih Država i zemalja Evrope, jer vizije budućnosti izgledaju potpuno drugačije.

Washington na OHR u narednih nekoliko godina gleda kao "praznu ljušturu", odnosno tranzicijsku fazu koja bi kulminirala s izmještanjem ili gašenjem ovog ureda.

Jedino što Amerikance istinski zanima jeste da se riješi pitanje državne imovine, kako bi se krenulo u implementaciju projekta izgradnje plinovoda Južna interkonekcija. Mimo toga, Washington gleda na OHR kao teret, više nego kao pozitivan faktor u BiH.

S druge strane, evropske zemlje na OHR gledaju manje-više identično kao i u prethodnom periodu. Termin koji bi evropski pogled na OHR najbolje opisao je "nužno zlo".

Kao i većina domaćih aktera, u Briselu su svjesni da se OHR trebao ugasiti, ali da za to još nije vrijeme.

Jednostavnije rečeno, misija zbog koje je OHR kao institucija osnovana još nije završena, a odlazak prije ispunjenja ciljeva može biti izrazito negativan po stanje u BiH.

Za javnost imena, a iza scene suština

Informacije koje su izlazile u javnost fokusirale su se na imena, ali djelovanje visokog predstavnika, ko god on bio, zavisi od konsenzusa velikih sila, koji evidentno ne postoji.

Ako bi, tokom ove ili potencijalno neke od narednih sjednica PIC-a, mogao biti postignut dogovor SAD-a i evropskih država o tome kako bi visoki predstavnik trebao djelovati tokom svog mandata, osoba koja obnaša tu funkciju će to odražavati, bilo da je riječ o Landiju ili Troccazu.

Rasprave o tome kako bi OHR trebao djelovati, ipak, se vode iza scene i detalji rijetko izlaze u javnost.

Zasad se može reći da su se formirala dva bloka unutar Upravnog odbora PIC-a, a za odgovor na pitanje o tome koji pravac je prevladao moramo čekati i izbor novog visokog predstavnika, ali i njegovo djelovanje u prvih nekoliko mjeseci mandata.