Ako poslovica kaže da sit gladnom ne vjeruje, onda se u bosanskim prilikama slobodno može reći kako se ova poslovica obrnula te da ovdje gladan sitom vjeruje jer možda je to jedino objašnjenje zašto se pred svake režirane izbore u BiH dijele paketi sa hranom - kupuje se i ono malo pameti što je preostalo, taman dovoljno da se zaokruži SDA i nastavi stopama Alije Izetbegovića, na koje se današnja SDA poziva, i koje su nas sa Drine dovele do Miljacke, sa Save do Tuzle, s mora do jedne obale Neretve. Skoro je jedan autentični glasač SDA, neki nasilnik koji se dokopao televizije, objašnjavao kako njega ne interesuje šta "oni tamo rade po RS-u" dok god je u Sarajevu onako kako (i) on želi. Ta "pamet" koja je zaboravila 49% BiH, odnosno mentalno je prepisala agresorima na BiH, to je ista ona pamet koja je zaboravila da je Bosna sve do skoro bila i u Srbiji, i u Dalmaciji, i u Crnoj Gori, i u Slavoniji. Danas ljude iz "RS-a" nazivaju strancima, govore im da "idu tamo", svađaju se s njima tjerajući ih sa sarajevskih kućnih pragova a isti ovaj proces su preživjeli svi Muslimani gdje je nekada bila Bosna a danas više nije. Jednostavno govoreći, čovjek koji ne razmišlja osuđen je da život provede vucarajući se po ulicama koje danas nose imena raznih SDA-ovih ličnosti, hanuma, tetki...Tolika je danas Bosna. Ni manja ni veća nego kolika je bila i naša narodna pamet. Semir Halilović Sarajevo, 10.1.2015.