Gdje su stranački prvaci, uvijek sebe UZDIŽU da su "najpravovjerniji", "najzabrinutiji", za "vjeru", "čovjeka", "naciju", "BiH".... Pa 5 dana i 5 noći ljudi hodaju i tumaraju... Zar niko od njih ne smije stati pred te ljude... razgovarati.... otvoriti proces razriješenja problema, ohrabriti, dati nadu..... Prepuštaju svoju obavezu i odgovornost tamo nekom graničnom policajcu, koji jadan ne zna ni šta će sam sa sobom. Kada su 1968. studenti izašli na masovne proteste, među njih je otišao visoki funkcioner SFRJ Veljko Vlahović, podržao ih, bio sa njima u koloni, u sukobu studenata sa milicijom, udaran pendrekom... Ali to su bili VELIKANI, i lavovi koji su znali stati na čelo i u dobru i u zlu.... Miševi izlaze iz svojih mišjih rupa, tek kad prođe opasnost.....
Šta je s' tobom? Jesi li se jučer rodio? Ta priča je samo predizborni šupljak. Boli svakog političara uho za državu, narod itd. A rješenja za ovo nema. Pa vidiš li da su ovi ljudi starci, ko će sad njih zaposlit i davat im neku platu? Nema rješenje sada, trebalo je davno reagovat kad su ove firme tek krenule da propadaju. To ti je isto da liječiš rak kad je već metastazirao. Tada ne možeš ništa uraditi, nego samo umrijeti.
Ok, nek uzmu kredit i podmire sve obaveze. A onda ključ u bravu i to je to. Nek vraća narod kredit kroz veći PDV (vidim da je počela priča u tom pravcu). Šta drugo da ti kažem. Niko nije imao hrabrosti da proglasi bankrot kad je krenulo po zlu, i sad kuku-lele. E ne može to tako. U stvari može, ali ovako!
Šta ćeš kad smo takvi kakvi jesmo. Ništa, čekati da bijela kuga da pozitivne rezultate i to je to. Do tada, kredit na kredit, pa dok se boje ne rastope!