Nervira me potenciranje ovih priča... Prvo i prvo u tim zatvorima su prvenstveno završavali pristalice Rusa, a onda i (hipotetički) protivnici sistema.. Ono što je najtužnije jeste da su mnogi istinski nositelji NOB-a bili zatvarani samo zato što ih je neki komšija koji je stupio u NOB 1944. godine (kad je vidio koliko je sati, pa promijenio odoru) ocvikao da ih je čuo da su rekli nešto nepodobno. Bilo je podmetanja, noževa u leđa.. svega. Ali tih ljudi više nema, a sve bivše Republike su tim ljudima koji su im dali bolji život zabile nož u leđa mnogo gore od svih zatvora u koje ih je strpao sistem koji su stvorili. Te Republike su mučki srušile ono što su oni krvlju sagradili i prodale slobodu za koju su se oni izborili. Sreća pa oni to ne mogu da vide.. A ovo sve je u slavu MOGA DJEDA koji je bio jedan od pokretača ustanka u BiH i vijećnik ZAVNOBiH-a, a kasnije odrobijao solidno godina jer nije smatrao Ruse neprijateljima. I bio je u pravu.
Znaš kako pinoče.. većina ljudi posmatra prošlost iz ugla sadašnjosti, a to suštinski nije dobro, jer iskrivljuje shvatanje..
Po mom mišljenju, za ljude koji su mu se okrenuli početkom 20 vijeka komunizam nije bio ideologija koja će ih dovesti do gubljenja nacionalnog identiteta (što je bila posljedica komunizma za Srbe i Ruse), nego ideologija slobode, rušenja feuda, ravnopravnosti, boljih uslova života, prava na učešće u javnom životu, prava na kraće radno vrijeme, odnosno iluzija savršenstva naspram dotadašnjeg sistema.. Da li mi imamo pravo da ih osuđujemo jer su željeli bolji život? Mislim da nemamo.. Meni je dovoljno da se sjetim izraza iz nekih knjiga koje sam čitala gdje se recimo kaže da je tai i taj Ruski plemić dobio od cara/ice toliko imanje i deset hiljada težaka.. Nisu ti siroti ljudi nazvani težacima onako i da li mi uopšte iz današnje udobnosti možemo da zamislimo šta je značilo kada si rođen u porodici težaka? Teško da možemo. Sve u svemu, pokušali su.. nije uspjelo.